Vidalovo prokletstvo - Mi barrio ya no existe

Autor: Boris Jovanović
subota 11.11.2017.
19:59
Izvor: Sportske.net

Njegovo susedstvo, 1300 porodica iz blata i dalje živi brzo i kratko. Njegovi snovi o džokejskoj slavi nisu završili pod kopitima kao najbolji prijatelj. Arturo Vidal svoj "bario" nosi na leđima...

EPA/JULIAN STRATENSCHULTE
EPA/JULIAN STRATENSCHULTE

Povezane vesti

Kada Karlito Brigante umire na korak od sna, meni je uvek na pameti njegova rečenica, "Mi barrio ya no existe", kao oproštaj od sveta koji je poznavao i od koga je pokušavao da pobegne.

Gledajući pre neko veče priču čiju većinu dijaloga znam napamet, "Karlitov put", pomislio sam, ne znam zbog čega na Artura Vidala. Možda, jer mrzim tužne krajeve, ili možda što tih uhoda prošlosti svaki maleni Karlito, nikada ne uspeva da se otrese.

Znate ono kada Juve slavi titulu? Ma znate, većina tihuje uz te slike iz godine u godinu, u poslednjem kolu Serije A, pa igrači sa klincima prolaze kroz onaj špalir, gomilu onih što su ih učinili ponosnim. E, Arturo Vidal u svojim belo-crnim godinama nije dovodio samo suprugu Mariju Terezu i tek prohodalog Alonsa, on bi svoje susedstvo preselio u Torino, ozbiljno sam sumnjao da je dovodio učiteljicu, ali i lokalnog kafedžiju pod čijom su strehom u La Viktoriji, otac Erazmo, ujaci i stričevi uništavali jetre jeftinim alkoholom.

arturo vidal

Jer, za razliku od Karlitovog, Vidalov "bario" odnosno susedstvo još postoji, mitska La Viktorija je jedna od prvih favela Santjaga. Vidalovi su bili među 1300 porodica koji su naselili blato ničije zemlje na obodima prestonice. Tamo u raspravama kao argument potežete krhotinu flaše, tamo ljudi crtaju murale Salvatora Aljendea i sanjaju o boljem svetu, tamo policija nije dobrodošla.

Vidal danas možda ne bi ni postojao da se ostvarila ideja jednog ludog Pinočeovog generala. Diktatorov podanik je predlagao da bombarduju La Viktoriju i taj simbol otpora slome zauvek.

Na tim ulicama "kralj Artur" sa nadimkom "Prasac" koji mu je udelio rođak Rikardo pošto je večito bio prljav i umazan, igrao je fudbal, dok je majka Žaklin čistila kuće bogatih. Otac je pijančio i lutao susedstvom učestvujući u uličnim ratovima sa surovom policijom.

Arturo Vidal

Legenda kaže da bi očajnoj majci koja bi se uveče dovlačila u prljavi kvart, Arturo obećavao da će je izvaditi iz siromaštva. Kada su pobegli iz La Viktorije, od očeve zavisnosti u obližnji San Hoakin, to je bilo proročanstvo. Ne da je pomenuti kvart Eldorado, ali ima nešto u tom vazduhu, najbolji čileanski igrači, pred svih Zamorano koji danas tamo drži fudbalsku školu, ali i neki heroji davne prošlosti poput Leonela Sančeza rođeni su par ulica od mesta gde se naselila Vidalova porodica.

Rodelindo Roman, lokalno igralište je gomila kamenja i prašine, stoji kao neki ružni spomenik na ulazu u kraj, to je pećina u kojoj se rađaju ratnici poput Vidala. Doduše, njegova prva ideja da pobegne od siromaštva bili su konji, maštao je da postane džokej na slavom El Ensaho hipodromu. Jer, to je nacionalni sport Čileanaca, ne fudbal, jednostavno oni su poput Rohana našeg sveta, kraljevstvo konja.

Rodelindo

Možete zamisliti kako je Vidal bio razočaran kada mu je don Karenjo gospodar hipodroma, lokalni uzgajivač saopštio da neće postati veliki džokej i da u fudbalu ima šansu.

To sa konjima je i pasija i zla kob Artura Vidala. Danas ima 40 konja, ergelu o kakvoj je sanjao, a opet njegove misli su pod kopitima, istim onim koje su jednog popodneva pregazile nesrećnog Nikolasa Indu, njegovog prijatelja kobnog dana na hipodromu 2011. Nikolas nikada nije ustao iz prašine, posle pet dana kome preminuo je, dok je Arturo sedeo uz njegovu postelju, bili su prijatelji od detinjstva.

Ostala je rana, Vidal je već bio igrač Juventusa, prethodno je iz Kolo-Kola stigao u Leverkuzen kao najskuplji Čileanac u istoriji, sudario se tada sa hladnoćom, nepoznatim ljudima, fudbalski Karlito Brigante koji je imao samo jedan cilj, da održi obećanje dato majci. Ona danas živi u luksuznoj kući podno Kordiljera i kaže da je oduvek znala da Arturo ima neku božansku snagu u sebi.

Arturo Vidal

Tamo gde je naučio da udara loptu glavom, među zidinama Rodelinda, danas je njegovo svetilište, njegovo susedstvo još stoji na nogama, ili bolje rečeno na leđima Artura Vidala. Bilo da prodaje autograme kako bi pomogao obolelom Petru, momku iz susedstva, kome su zbog gangrene naumili da odseku nogu, bilo da pokušava da pomogne ostalima i izvuče ih iz poroka kome je i sam sklon, sve češće kako godine odmiču i čini se da zlatni prah otpada sa njegovih ramena.

Stric Rikardo, onaj što ga je zvao prascem je popio svoju poslednju čašu, kamioni su na putu bili prebrzi za njega, završio je pod točkovima. Još nekolicina nije uspela da se izvuče, u La Viktoriji život ne staje, ali je prokleto kratak.

Otac Erazmo se bori, mada je daleko od dobrog života, njegov drugi od njegova četiri sina se zove Arturo po majčinom dedi, koji je stradao kada se našao pod đubretarskim kamionom, nekoliko dana pre Vidalovog rođenja.

Brazil Soccer WCup Spain Chile

Čitava porodična priča je prilično tragična, mnogi, kada se i Arturo nađe na naslovnim stranama iz pogrešnih razloga, bilo da se potukao pijan, bilo da je slupao Ferari, bilo da je njegov bario preseljen u kakav luksuzni hotel razbudio uvređene goste i napravio štetu koju će naravno on platiti, ukazuju na to da su Vidalovi prokleti. Kao uostalom tih 1300 porodica koje su goloruke ili uz Molotovljev koktel išle na Pinočeve ubice odevene u uniforme, da ih slom čeka na narednoj krivini.

Vidal je uhvatio onaj voz za bekstvo od prošlosti, tako što je kako reče Markisio jednom, "trčao za četvoricu" i grabio metre kao da mu život od toga zavisi. I zavisi, ne toliko njegov, koliko svih što vuče na leđima.

Jer, u tom susedstvu koje i dalje postoji, jedan Vidal nikada nije dovoljan da spreči sve tragedije. I njegov usud je baš u tome, ne može da pomogne svima.

Ne može ni sebi, kako tvrdi njegov bivši selektor Sampaoli, ali to je kad bario nosiš ne samo na sebi, već i u sebi...

Ne propustite

Komentari

Komentari nisu dozvoljeni za ovaj članak