Tvrđava "Istoka" - Kamen mržnje prema Barseloni!

Autor: Boris Jovanović
nedelja 26.11.2017.
14:15
Izvor: Sportske.net

Kao i sve u Španiji stvari su zamršene. Levantinci su nekada gledali u sever kao prirodnog saveznika, sada Katalonci gore u vatri prolećnog festivala. Šta se desilo sa nekadašnjim savezništvom.

EPA PHOTO EFE/LLUIS GENE
EPA PHOTO EFE/LLUIS GENE

Povezane vesti

Postoji tajno društvo ljudi, sreo sam neke od njih, apsolutno uverenih da nekom greškom ne žive u Valensiji. Grad koji sebe reklamira kao "Vivir sin dormir", odnosno, životom bez spavanja je oduvek posmatran kao daleki katalonski rođak, sa manje smisla za igru, ali i strašću koja daleko nadilazi severne uzore.

Kako su to "Levantinci", odnosno "Istočni narod" i Katalonci povezani?

Jednostavno, Valensija je poslednji grad koji je pao u ruke Frankovih falangi u građanskom ratu, neko će to pripisati geografskom položaju, drugo njihovom srčanošću koja datira iz davnih vremena, oduvek su želeli da sami vode računa o svojim stvarima.

I odatle ta nekadašnja povezanost sa Katalonijom i simpatija za Frankove neprijatelje, svojevremeno je na "Mestalji" Barselona imala baš jaku podršku, čak je publika bila podeljena.

Valensija

A onda je otkriće jednog kamena promenilo sve.

Naime, levantinski ili "Valensijano" kao jezik je "pronađen" od strane izvesnih arheologa sredinom šezdesetih na jednom kamenu. Naučnici u službi dnevnih stvari, to uvek miriše na žestok zajeb. Tako je bilo i ovoga puta, navodni kamen mudrosti, umesto senzacionalne iskopine koja će biti totem nacionalnih aspiracija je bila obična cigla iz lokalne fabrike. Jasno, cela Španija se smejala gradu pomorandži i paelje, a prednjačili su "rođaci" Katalonci. Ovaj neuspešan pokušaj da se "Valensijano" prikaže kao jezik, a ne dijalekt, osim što je naneo sramotu regiji, raskinuo je veze sa Katalonijem.

Od tada "Mestalja" je postala tvrđava, pa kad pogode Nejmara bocom i svi igrači Barselone padnu na zemlju, to pokazuje da su se vremena promenila, nekada prijateljska teritorija, sada je postala doček iz pakla. Kada je Ronald Kuman postao trener Valensije, osim što ga je Gaizka Mendijeta nazvao "rumenim alkosom koji pije 10 boca vina na dan", od prvog trenutka Holanđanin je zbog svoje prošlosti naišao na prezir.

Valensija

Navijači Valensije nisu huligani, oni su gori prema svojim igračima nego prema protivničkim, to je hardkor koji zahteva da svako pokaže da je dostojan njihove ljubavi.

I uz to, ne vole kukavice i oportuniste, Hektor Kuper ih je vodio do dva izgubljena finala Lige šampiona, spaljen je na popularnom Fallas festivalu, kada gore lutke na trgovima grada što je običaj još od srednjeg veka. Jer, njegova Valensija je bila teška za gledanje.

Rafa Benitez im je doneo titulu i otišao u Liverpul, od tada, daleko su od ozbiljnih stvari, mada generalno gledano, ako posmatrate domaće trofeje, Valensija je u top 4 klubova u Španiji. Samo njihovo zlatno doba vezano je za četrdesete, kada su ostali timovi u ratu izgubili dosta igrača. Iako su kasnije osnovani u odnosu na velike španske klubove, zavisnost madridske industrijske revolucije od levantinskih luka je ovaj grad učinilo važnim mesto na karti. Zato ga je i Franko toliko želeo i besneo jer su se držali do samog kraja.

Valensija

Paradoksalno, svaki navijač Valensije će se sa setom sećati devedesetih, kada su igrali fudbal za Bogove, prvo sa Mijatovićem, a onda kasnije "Vaškom" Lopezom. Ali, tada nisu osvajali trofeje, no, kako rekosmo, oni svoju posebnost grade na lepom fudbalu.

Poslednja značajna stvar je kup od pre gotovo deceniju, kasnije je Valensija stradala kao kolateralna šteta velike krize, bili su u dugu 400 miliona evra, dva Davisa, Silva i Vilja su prodati, tim je potpuno promenjen i krenulo je veliko lutanje. Tu i tamo, nalazili su se u Ligi šampiona bez nekih većih uspeha. Ono što je seme kluba su igrači koji izlaze iz škole, ali bučna "Mestalja" traži kontinuitet. Treneri se regularno spaljuju za praznik, mnogi i ne izdrže do festivala, Unai Emeri je poslednji koji je trajao, onda se za šest godina izređalo 11 trenera, "Voro" je par puta bio čuvar plaže u zimskom periodu, ni Đukićev "bager" nije trajao više od četiri meseca.

Djukic

Marselino ih je preporodio, promenio tim, udahnuo im duh onog nekadašnjeg Viljareala, uz novac Pitera Lima. Ovaj biznismen je svog drugara Gerija Nevila bacio u vatru, završilo se naravno u plamenu na ulicama, Englez se propisno izblamirao, "Mestalja" nije mesto na kome ćeš se učiti. Čak su zbog njega učili i engleski, kako bi ga bolje vređali onih dvadesetak mečeva koje je sedeo na klupi, tvrdeći da će stvari krenuti na bolje.

Valensija

Nisu, posle su se ređali Pako Ajestaran, Prandeli je mesto opisao kao pakao, ali Marselino je za sada u raju. Pakao će biti rezervisan za nekadašnju braću sa severa, Katalonce, večeras na mestu gde je španska zastava obavezan deo opreme i gde "Furija" obično igra, jer je to njihova tvrđava. O tome kakvu će poruku poslati Barseloni, nije potrebno pričati...

Ne propustite

Komentari

Komentari nisu dozvoljeni za ovaj članak