Panini - Mera normalnosti, kad sličica postane važnija od igre

Autor: Boris Jovanović
utorak 03.04.2018.
15:00
Izvor: Sportske.net

Mundijal je fudbal za ljude koji ne gledaju fudbal, sa sličicama je druga stvar. Oni su uvod u najmanje loš od svih sistema, mera normalnosti svakog roditelja i stravična rupa uskraćenosti deteta koju nekako moraš da zatrpaš.

Twitter
Twitter

Povezane vesti

Najveće batine dobio sam zbog braće Panini, probao sam da u samoupravnom socijalizmu mojoj Zoki prodam foru da u prodavnici nema kiselog mleka, ali da zato ne oskudevaju u sličicama.

Nisam se setio kao neki današnji četvorogodišnji Lav Efraim Jezekilj koji oduševljava ponosne roditelje genijalnošću da zavapim, "Ali kiselog mleka u našoj predivnoj domovini ima svaki četvrti dan, a Mundijal je svake četiri godine", tako da me Zorica razlupala kao kantu.

Neko bi zamrzeo Benita, Đuzepea, Franka i Umberta, te Daltone iz Modene što su nam otimali novce za užinu, samo, ja sam mazohista, zavoleo sam ih još više. Mislim da sam jednom pisao, poslednji je otišao Umberto pre pet godina, već je bio senilan, nije mu verovatno ni svidelo da likovi online popunjavaju albume. Drugi su već donosili odluke, na kraju, kao i sve dobro, mera kvaliteta su stars and stripes, heroji završavaju kao standardizovana roba u Americi. Posao se proširio još u prethodnoj deceniji, kada su zalepili Kobija Brajanta na naslovnu stranu i preplivali Atlantik (sličice su ostale suve).

Panini

Tako je i sada, najsmešnije od svega što su braća u čiju čast postoji i muzej sličica u Modeni (ima ga i jedini poznatiji stanovnik ovog grada Lućano Pavaroti) umesto fudbala, sponzorisali tamošnji odbojkaški klub. Pa, ako nekada zakačite meč iz Modene, hala nosi ime Panini, još jedan spomenik filantropiji braće koja su postala poznatija od srednjovekovnog vojvodstva porodice D'Este, ali i svih onih silnih Ferarija, Lambordžinija, Mazeratija što se rode u ovom predivnom gradu i mirišu na kiselo grožđe. Jer, oni su nedostupni većini, za razliku od likova fudbalera za koje si prvo morao da pribaviš lepak, a onda su porasli i postali samolepivi.

Odlutao sam.

Zbog čega volimo Panini sličice?

Neki to pripisuju nostalgiji, može biti, mada se ja vodim onom Balaševićevom, "zajebite me sa prošlim vremenima, najbolje tek dolazi".

Panini

Panini je u stvari fudbal, značajniji od Mundijala, ovakvog kakav je danas, dok se prlja debelim kovertama u rukama masnih političara, igra u nedođijama i pustinjama i širi do besmisla i utiska da baš svako može da se nađe u albumu. Koliko sam video, čak ni oni što se svi isto prezivaju, Al-Mubarak, ili kako već, više nisu dvojica na jednoj, i oni su se skućili, kao komunisti 1945. proširili stambenu jedinicu u albumu, zauzimaju više mesta nego što im pripada.

Panini je fudbal sa poljane, umesto online igre u kojoj je dovoljno i da netalentovani debeljko ima džojstik i brze prste.

Sreli ste sigurno likove koji pitaju, "A što ne kupiš 1000 kesica i popuniš odmah album"?

Meksiko

E, ti će vam se jednom svetiti, na poslu, u životu, na događanju naroda, u rovu ili kakvoj čekaonici. Ti će kupiti popunjen album kao i sve drugo, od diplome do bračne drugarice, što se govorilo u onom socijalizmu sa početka priče.

Sakupljačka strast podrazumeva razmenu, eto tu izmiče poenta predsednicima odeljenske zajednice što se spremaju za drukanje tajnoj policiji na fakultetima. Razmena podrazuumeva određenu vrstu emocije, kapiram da bi kakav Cincar umeo da vam uvali nekog Al Šabanija iz Emirata za četiri Ronalda i predivni grb Argentine.

Panini

U Italiji neki sociolozi idu tako daleko da je menjanje sličica prvi red borbe protiv crvenih, prva lekcija kapitalizma i korumpirane demokratske republike. Tu se uči i ponuda i potražnja i zaobilaženje pravila i da su u društvima jednakih neki jednakiji od drugih. Recimo, lihvari naplaćuju grbove ili "kolektivni" selfi nekoliko sličica, a postoji i teorija zavere po kojoj su slike stadione retke kao Faberžeova jaja,

Menjaža predstavlja priliku da preneseš neku dobru emociju na sopstveno dete, umesto onog gadnog prekornog pogleda što loši ljudi časte svoj porod kad su prinuđeni da mu nešto kupe.

Panini 3

Da, ovih dana me je najviše ražalostilo saznanje da će mnogi popunjavati online, ne jer su čarobnjaci digitalnog doba, nego jer je naš način postao skupa zajebancija.

Šta znam, možda za razliku od dana pređašnjih, u cenu sada uračunavaju taksu na uništavanje šuma, efekat "staklene bašte", ili je uveden porez na strast, tek ne žale se samo Srbi.

Podseća na bezobrazni uspeh onog Grka iz "Dečaci Pavlove ulice" što ga je dobitak na prodaji alve ohrabrio pa je konstatovao, "Veća cena, manja porcija". Tako je i sa sličicama, skuplje su, ima ih manje.

Onima koji nisu opsednuti je svejedno, citiraće bakute iz osamdesetih i prekore tipa "Ti se tu nerviraš zbog fudbala, a oni zarađuju velike pare".

Nama drugima, ostaje bes, ne zbog nas samih, uskraćenost deteta je najgori osećaj koji normalnost može da ti priušti.

Nađite način, ma kako bilo, jurite ljude za duplikate. Imamo ortaka koji je ušetao u legendu nakon što je popunio album bez kupovine kesice (mislim da je iz nekih novina, oteo i sam album).

Panini

Na kraju ono što ćete steći na menjaži je sigurno važnije od gledanja utakmice taktičkih monstruma Senegala i Irana ili bilo kakvog meča dosadnjakovića poput Engleza ili onih skandinavskih gorštaka što izgledaju kao da čeznu za sekirom kada treba da ukrote loptu, ili timova što moraju da igraju jer je njihova lopta, poput Rusije.

Imajte na umu, do 2026. kada se stvari možda opet upristoje, sličice su važnije od reprezentativnog fudbala...


Ne propustite

Komentari

Komentari nisu dozvoljeni za ovaj članak