Konte - Kako zagrejati bazen sa pet litara vruće vode?

Autor: Boris Jovanović
četvrtak 15.03.2018.
16:00
Izvor: Sportske.net

Moralo se dogoditi, jer neprijatan miris počinjenog ne može da izvetri u 180 minuta. Južni narodi, a Konte se ogrejao i rastao baš na tom Suncu boluju od sindroma "Rokija Balboe". Na žalost trenera Čelsija, ali i svih nas, to je samo film.

Beta/AP Photo/Matt Dunham
Beta/AP Photo/Matt Dunham

Povezane vesti

"Kada se plašite da uradite neke stvari, već će se naći neki idiot da to obavi umesto vas", imao je običaj da kaže "Mago" Herera svojim igračima u velikom Interu šezdesetih.

I ma koliko njegov "katanac" danas delovao kao anahroni fudbalski utilitarizam, u prethodnim rečima sadržan je razlog zbog koga će Antonio Konte izgubiti posao.

Ova priča je "Amareto", gorčina ispunjena određenom prijatnošću, slušao sam sinoć navijače Čelsija, to je taj osećaj, njihov tim je doneo igru na onu široku livadu u Barseloni, njihov tim je razglavio Katalonce u prvoj utakmici. Ne kažem da ima lepih poraza, samo da postoje različiti načini u onome što je neizbežno.

Zbog čega se moralo dogoditi? Ne govorim o fatalizmu već prostoj logici.

Celsi parada autobus

Fudbal je vrlo egzaktan kada se hepiend potraži u kafani kod "Poslednje šanse", on simulira život, gotovo niko se ne izvadi proviđenjem, tačnije kada se to desi, odmah ga beatifikujemo kao čudo.

Srbima je to teško objasniti, generalno južni narodi upravo spadnu na jednu priliku koja to nije, zbog toga nam se čini da se utakmice veka igraju stalno, zbog toga se dovodimo u situaciju da se znojimo oko detalja, da zavisimo od volje, talasa, brzine nabujalog potoka, jednog šrafa na skeli...

Konteov Čelsi je upravo to, sveo je sezonu u 180 minuta, ponavljam, odličnih minuta bačenih u vetar, očajnik koji se nada da će zadati poslednji udarac.

Mesi

Mene je uvek nervirao sindrom "Rokija Balboe" u koji su ljudi poverovali, kapiram da se na "Italijanskog pastuva" niko nikada nije naložio u recimo Nemačkoj. Kod nas je stvoren kult ponašanja po kome ćeš sve raditi pogrešno do poslednje runde i završiti na rukama gomile kao heroj.

Čega se Konte uplašio?

Pre svega recidiva prethodne sezone.

Podsetimo na njegov početak, dok nije izvukao svesku iz Juventusa činilo se da neće dočekati novembarsku bljuzgavicu u Londonu. Kada se vratio principima, Čelsi je prestao da prima golove i osvojio titulu.

Ne deluje to lako, Konte je iz Lećea, tamo su ljudi bandoglavi, uvereni da je Sunce izašlo zbog njih i da su rođenjem stekli privilegiju, uostalom, sve ideologije koje se zasnivaju na sličnim lažima su u tom kraju Italije rađale kao mak u Avganistanu.

Ventura

Zamislite koliko mu je doza pragmatičnosti bila potrebna da odustane od sopstvene trenerske filozofije. Naime, pisao sam već, sada prokaženi Đanpjero Ventura čovek koji je uspeo da Italiju ne odvede na Mundijal je inspirisao sredinom prošle decenije čitavu generaciju trenera koji su 4-2-4 doživeli kao kanon. Jedan od hodočasnika je bio i Antonio Konte.

Hajde da pustimo taktičke zavrzlame, osnova je agresija, posed, bokovi koji se ponavljaju i nimalo zanemarljiv problem, takvi timovi se brzo troše, mentalno i fizički.

U Juventusu Konte, mada to nije kompliment, isto bi uradio i prosečni trećeligaški trener, je shvatio da ne moraš da juriš protivnika na njegovoj teritoriji buzdovanom, ako imaš sofisticiranije oružje. Najbolja odbrana na svetu mu je promenila viziju, uspeo je da se prilagodi, da stvori određen hibrid. Nije se odrekao agresije i želje da kontroliše loptu, ali je za završne detalje koristio individualni kvalitet umesto nacrtanih šema.

Konte

Hajde da se ne lažemo, Tevez ili Pirlo tog doba se ne uklapaju u sisteme mišljenja, oni su tačka oko koje okupite filozofske i svake druge stavove.

Tu dolazimo do ključa.

Konteov strah kombinovan sa sujetom je osakatio Čelsi. Nesigurnost i tvrdoglavost nisu dve različite slike nečijeg karaktera, naprotiv, dopunjuju se. Konte je razorio jednogodišnji rad delom zbog sujete, delom jer nije verovao sebi.

Lako je reći, samo to sam pisao i prošle zime, kada ste tvrdili da će titula izgladiti stvari. Sećate se, "on neće oprostiti Košti", i koliko smo se sporili oko te moje rečenice. Način na koji ga je otpustio, SMS porukom je već dovoljan da na svakom sudu dobijete olakšicu zbog smanjenje uračunljivosti.

Konte

To što je izgubio Matića je možda zgodna prilika da kesu sa smećem prebaci na više spratove u Čelsiju, no, nijedan kućni savet mu ne bi poverovao, a kamoli Abramovič.

Da nije tražio da dovedu Bakajoka (a pričao sam vam kako igrači Monaka obično izgledaju kada ih izbaciš iz sistema zabave za bogate i nametneš im moranje), Matić ne bi završio u Junajtedu.

Mogao bih da nabrojim još pet stvari koje je upropastio, ne dovodim u pitanje nameru, to je priča za neznalice, ovde je činjenje slično onom liku koji je u najboljoj nameri da pomogne, želeo sa pet litara vruće vode da zagreje bazen.

Okrenuo je brazilski klan protiv sebe, kupio Moratu u trenutku kada mu je rasuđivanje bilo poremećeno potrošačkom groznicom. Sećam se moje Hane i legendarne rečenice na nekom letovanju, "kupi mi nešto". E, to je isto mogao Konte da kaže sada već bivšem "plavom šlemu", odnosno tampon zoni između Italijana i gvozdene predsednice Granovskaje, eks direktoru Majku Emenalu.

Sinoć je rekao da je Morata bio rezerva u Juventusu i Realu, on je bacio novac na napadača koji ne pravi razliku. Ako nemate dovoljno u novčaniku, malo je verovatno da ćete kupiti svetlucavi telefon umesto hleba. Mislim, postoje i hipsteri, ali pričamo o zrelom čoveku sa osećajem odgovornosti.

Chelsea Celsi

Tvrditi da Čelsi nema kvalitet, čak i sa timom koji mora da radi duple smene je neznanje. Onaj prošlogodišnji Čelsi, sa još dva ili tri pojačanja, i to alternativama, ne Lukakuom, Aleksom Sandrom ili koga je Konte već hteo, je bolji od Junajteda i Liverpula, o tome se nema šta razgovarati. Možeš da ispadneš iz oba domaća kupa i da igraš dva takmičenja. Previše se pravi fama, što trenerima poput Kontea daje zgodan izgovor, oko umora ekipe. Ona ne može da parira Sitiju, prosto jer je značajno slabija, ali da strepi za Ligu šampiona, to je no, no, fudbalske geopolitike u ovom trenutku. Antonija Kontea bi svaka porota proglasila krivim, mada kako rekoh, mogao bi da se pozove na smanjenu uračunljivost.

I na kraju smo došli do toga da igraš odlično protiv Barselone, ali da ti nedostaje nagon za ubijanjem, mentalitet predatora, sposobnost da namirišeš krv i dotučeš ih u prvom meču. To ima Košta, o Matiću da i ne govorim.

I ne, nije sinoć odlučila sreća ili Kurtoin dan iz pakla na poslu, već jedino neumoljiva logika. Ne postoji način da za tako kratko vreme izvetre sve otrovne brljotine koje si napravio, sam, ili uz pomoć kluba.

Počeo sam Hererom, jedna druga njegova rečenica bi mogla da bude zapisana kao epitaf Konteovoj karijeri u Čelsiju.

"Kad misliš jedino na sebe, igraš za protivnika".

On je to uradio ove sezone, za sve svoje rivale.

Ne propustite

Komentari

Komentari nisu dozvoljeni za ovaj članak