"Ma što je ovo? Jesmo li u 30. stoljeću?" - sasvim razumljiva reakcija na Moskvu

Autor: Pavle Knežević
utorak 26.06.2018.
11:57
Izvor: Sportske.net

Da li je Moskva "jača" od Njujorka, koliko nas Rusi zaista vole i kako to ne voliš Putina?

Sportske.net/Pavle Knežević
Sportske.net/Pavle Knežević

Povezane vesti

Naslov ovog teksta je citat, spontano izrečen u toku razgovora o veličanstvenosti Moskve. Nijedna reč ovde nije nasumično izabrana.

Naime, od kada sam pre desetak dana došao u Moskvu, svakog dana se iznova oduševljavam veličanstvenošću ovog megalopolisa. A citat iz  naslova spontano je izrečen kada sam u velelepnom Parku pobede (veličine manjeg grada u Srbiji) video dvojicu ljudi u dresovima Hrvatske. Zaustavio sam ih da pričamo o šansama "vatrenih", ali se ispostavilo da su u pitanju dvojica Kanađana, poreklom Hrvati iz Bosne i Hercegovine (dok se otpakuje balkanski identitet…).

Razgovor je brzo skliznuo sa fudbala na prestonicu Rusije. Stariji od njih dvojice mi je pričao da je poslednji put bio u Moskvi devedesetih, a da sad ne može da je prepozna. Ja sam bio pre sedam i po godina i takođe imam utisak kao da sam u drugom gradu.

"Ma, ovo kao da je 30. stoljeće! Ja ne mogu da verujem šta sve vidim. Pogledaj!" – pokazuje rukom na ogromni Park pobede, zelenilo i najmodernije nebodere u pozadini, u stilu modernih zapadnih i azijskih gradova.

Moskva urbani pejzaz

"Čuj, bio sam svuda. Njujork mi je uvek bio pojam grada, ono kad stigneš pa si sav pod utiskom, ali ovo je mnogo jače", priča on uzbuđeno.

Iako nisam bio u Njujorku, mogu da potvrdim da Moskva lagano iza sebe ostavlja velike "alfa gradove" u kojima sam bio – London, Pariz, Madrid, Milano, Frankfurt, pa čak i Istanbul.

I to ne samo po veličini.

Priznajem da sam pre dolaska u Rusiju imao predrasude, ali da li zbog Svetskog prvenstva ili to samo tako izgleda kada se vidi na licu mesta – Moskva je po svemu moderni metropolis. Ogromne ulice sa modernim automobilima, besprekorni metro (možda i najbolji na svetu, ali o tome ćemo zasebno), tehnološki naredak, mnogo, mnogo parkova i opšta šarenolikost ljudi su stvari koje se odmah vide.

Zarjadje park Moskva

U samom centru grada (šta je tačno centar, doduše? To je pravo pitanje) možete videti male ukrašene dvospratnice. Jedan poznanik Rus mi je rekao da je "pre neku godinu" donet zakon prema kome svako ko umesto staljinističke zgrade podigne nešto u carskom stilu dobija tu zgradu u zakup na 50 godina. Ne znam koliko je to tačno, ali stvarno ima delova tokom kojih biste mogli da pomislite da ste u Pragu, samo da nije ćiriličnih natpisa.

Moskva dvospratnice

Na ulicama grada, u prevozu, po barovima i parkovima srećete bukvalno najširi dijapazon ljudi – od šljakera koji na travi odmaraju, preko hipstera, metalaca, modernih biznismena, mladeži za ljubičastim ili drečavo zelenim kosama, do nafuranih i napucanih i napucanih "fensera" – svega ostalog između. Dok šetate Moskvom prosto imate osećaj kakav treba da imate u svakom velegradu – kosmpolitski duh u kome vas niko ne procenjuje niti vam sudi.

Dok sam se spremao za put, kupio sam jednu torbicu za preko ramena sa mnogo džepova. Dizajn nisam gledao, samo da je funkcionalna, a ne bih ni primetio kako izgleda da mi jedan poznanik nije rekao: "nemoj, molim te, da ideš u Moskvu sa torbicom na kojoj piše 'Pentagon'". Kako sam se slatko smejao dok sam na ulicama ovog grada viđao mladež u majicama USA, dresovima američke reprezentacije ili dok sam čekao u redu u Starbaksu (da, i ovde se u svakom ćošku ovog lanca nalazi neki zapušteni pseudo programer na prastarom Mekbuku).

Ali, to, naravno, nije sve. Vernici ili ljubitelji arhitekture morali bi ceo jedan put da posvete obilasku crkava u Moskvi, i starih i novih, malih i velelepnih (ispričaćemo vam ovih dana priču u Crkvi Hrista spasitelja), od kojih nijedna ne ostavlja ravnodušnim.

Crkva u Moskvi

Naravno, to je samo Moskva i to samo tokom trajanja Mundijala, ne govori ništa o celoj Rusiji, niti o tome kako je ljudima koji se ne uklapaju u državni narativ, ali opet, teško je ostati imun. Ulice su potpuno čiste, grad je pun parkova, fenomenalnih muzeja, spomenika, opera i pozorište su veliki događaji, svuda možete iznajmiti trotinete ili bicikle, a, koliko sam primetio, stvari se uglanvom plaćaju platnim karticama ili telefonima (i Apple pay i Samsung pay, koliko sam primetio).

Svoje oduševljenje Moskvom sam delio sa nekim od kolega koji tek sada stižu ovde, a jedan od njih iz jednog od najvećih domaćih medija mi je u privatnoj poruci napisao: "na kraju ću postati Rusofil". Kaže da nikada nije osetio takvu toplinu i dobrodošlicu kao u Samari i Svetlogorsku. Moguće, ne znam.

Ali, slično njemu govore Veljko i Veso iz Banjaluke, prijatelji koji godinama obilaze sva velika sportska takmičenja – svetska prvenstva, olimpijske igre.

Banjalucani na Crvenom trgu

"Nikada nismo ništa ovako dobro organizovano videli, ništa ne može da se poredi sa ovim", priča Veso, a ja se slažem sa njim. Od sletanja na aerodrom, pa bilo gde da idete – prosto ne možete da se izgubite. Za novinare i posetioce sve je tako napravljeno da ne možete da zalutate čak i ako želite. A onda se nastavlja na staru temu.

"Bili smo po ovim gradovima, pa to je nemoguće koliko nas ovi ljudi vole i cene. Ovakvu dobrodošlicu nigde nismo videli. Treba vi novinari o tome da pišete", nastavlja on.

Na moju primedbu da u Moskvi to nisam video, uz ogradu da je ovo ipak grad od 17 miliona stanovnika, on klima glavom.

"Jeste, jeste. Ima ovde Ukrajinaca, Tadžikistanaca, Uzbekistanaca i ostalih. Vozimo se taksijem i sve neki tamni i niko kaže ne voli Putina. Ej, kažu ne vole Putina", priča Veso.

Na moju primedbu da ni ja nisam ljubitelj, jer, samo na primer, kao novinar ne mogu da volim vladara koji svim silama sputava slobodu medija, čujem dobro poznatu misao: "imate vi i previše slobode". Vreme je da se menja tema, da se pređe na fudbal, taktiku, Krstajića, Brazil…

ulicni sviraci moskva

Na kraju, ako nekada planirate bilo kakav urbani turizam, iskreno vam savetujem da ostavite Pariz, London, Berlin, Amsterdam za drugi put. Ako niste bili, garantujem da će vas Moskva ostaviti bez daha, u svakom smislu.

Ne propustite

Komentari

4 Komentara

Ili komentariši kao gost:
avatar
magister
Tuesday, 26.06.2018
16:03

Lepo je pročitati tako pozitivne impresije. Poslednji put sam bio 2005. Sigurno je dosta ulepšana. Voleo bih da se u građanskim slobodama takođe uzdigne i bude primer i istoku i zapadu. Rusi nam jesu bliski, i ko se ne divi i ne oseća i ponos što su Dostojevski, Tolstoj, Čehov, Bulgakov, Puškin, Jesenjin, braća Strugacki, Majakovski, Pasternak, Čajkovski, Borodin, Glinka, Hačaturian, Rimski-Korsakov, Musorgski, Stravinski, Prokofjev, Šagal, Kandinski, Rjepin, Rubljov, Ejzenštajn, Tarkovski, Mihalkov... iz naroda koji nam je tako blizak. Ali određen utisak o autoritarnosti, zatvorenosti, sklonosti divljenju vođama i veličini, što se nekako prenosi i na nas, a hipoteka je nekih starih vremena i idolopoklonstvu, na kome se zatim zasniva uspostavljanje sistema u kojoj se kritika smatra neprijateljstvom... e to mi se ne sviđa.

avatar
Žan-Žak Ruso
Tuesday, 26.06.2018
15:45

Bio sam u Moskvi, boravio nekolika meseca na Lomonosovu i mogu reći da je to posle Peterburga najlepši grad na svetu. A tek ruskinje...iskonska slovenska lepota, ma divota!!!

avatar
DickHead Advokat
Tuesday, 26.06.2018
13:13

Procitam tekst i kao da sam bio. :) Hvala!

avatar
Čeki
Tuesday, 26.06.2018
12:45

Bravo za tekst i drago mi je da ces pisati i o njihovim metro stanicama jer su pravo umetnicko delo. A oni neboderi su ti Moskva siti sto su Arapi izgradili i to je svetski trgovinski centar tu. Takodje u okviru njega je jedan trzni centar (za ljude koji vole soping) na 4 ili 5 spratova sa fontanom koja pusta vodu do krova trznog centra. Drago mi je i sto ces o crkvi Hrista spasitelja da pises jer je ogromna i fenomenalna. Svaka cast za sve tekstove do sada.