Kralj se seća kako je bilo pre 20 godina, sa generacijom od koje se mnogo očekivalo

Autor: Pavle Knežević
četvrtak 21.06.2018.
09:54
Izvor: Sportske.net

Šta smo mogli tad, a šta možemo sad.

EPA PHOTO/BENOIT DOPPAGNE
EPA PHOTO/BENOIT DOPPAGNE

Povezane vesti

Reprezentativna fudbalska euforija na ovim prostorima nikada nijemanjkala. Uvek su navijači reprezentacije i ljubitelji fudbalaimali, sada je jasno, nerealna očekivanja od nacionalnog tima naSvetskim prvenstvima i uvek su se ljutili kada ona nisu bivalaispunjena.

Ali, čini se da je ta fudbalska euforija možda bila najjača 1998. godine, a da su očekivanja opravdano bila velika. Od diskvalifikacije Jugoslavije sa Evropskog prvenstva 1992. zbog sankcija, pa do te 1998. reprezentacije nije bilo na velikim takmičenjima.

Iako danas možda nekome deluje da je u pitanju "samo" šest godina, to je bio period opterećen teškim sankcijama, ratnim okruženjem, nemaštinom, ogromnom emigracijom…Narod se bio uželeo fudbala. A ekipa predvođena Mijatovićem, uz Piksija, Deju, Jugovića, Mihajlovića, Đukića…bila je velika uzdanica nacije.

Taj put, međutim, završen je već u osmini finala protiv Holandije. "Lale" su tada povele 1:0, "plavi" izjednačili, a onda je usledio penal za Jugoslaviju, kada je Peđa Mijatović pogodio prečku. Iako kažu da ta prečka još zveči, itekako je bio bolan gol Edgara Davidsa u 92. minutu, kada je lopta pogodila igrača u odbrani i prevarila Ivicu Kralja, standardnog golmana Jugoslavije.

Ivica Kralj

Kako sada Kralju, 20 godina kasnije, izgleda taj Mundijal i nastup Jugoslavije?

"U tom momentu naravno da smo imali želju, a i kvalitet da napravimo nešto ozbiljno. Pobedili smo Iran, a onda smo protiv Nemaca vodili 2:0, a oni izjednačili. Sećate se kako, jedna lopta prevarila Mihajlovića i otišla u našu mrežu, a onda Birhof izjednačio.

A da smo dobili tu utakmicu, išli bismo na Meksiko, koji je realno za nijansu slabija reprezentacija od Holandije. A onda, da smo eventualno njih prošli, išli bismo na Hrvatsku. Dakle, put je bio poprilično dobar, ali bilo je tako zacrtano. Ili nismo uradili nešto dobro ili nismo zaslužili da idemo dalje", rekao je Kralj u intervjuu za list Fleš brenda planetwin365.

U porazu od Holandije vam je dva puta lopta prešla preko ruke, a svi pričaju o Mijatovoj prečki. Ipak, i bez tog finala je moglo da bude drugačije.

"Mijatova prečka jeste istorijska. A tog Davidsa…šutnuo je levom nogom, Sloba Komljenović je hteo da je izbije, udarila ga je u list i…imao sam je, ali…To se desilo u najgorem momentu, 92. minut, najgori momenat. Ali, šta da se radi. Na kraju smo bili 10, što sa ove distance ispada uspeh, ali smo svi to doživeli kao neuspeh", rekao je Kralj.

Svi su tada živeli za reprezentaciju, a narod je u isto vreme bio ponosan i besan na vas zbog rezultata. Kako to sad izgleda to što ste postigli?

"Drugačije se to doživljava kada si učesnik i sada kada si posmatrač. Kada si unutra tek vidiš koliko je to veliko takmičenje, kolika je to velika smotra. Privilegija je biti deo toga, celog tog spektakla. Vrhunac karijere svakog sportiste treba da bude to Svetsko prvenstvo. Mi smo igrali protiv Nemaca, tu su bili Mateus, Birhof, Klinsman, pa vidiš koliko je to dobra priča.

I ostaje žal što si imao tu utakmicu u rukama. Mislim da je sada fudbal na još većem nivou koliko se prati. A igrački ne mogu da poredim, svako vreme ima neko svoje breme i suludo je porediti ono vreme i ovo sad. Ostaje žal i, ponavljam se po ko zna koji put, mislim da smo mogli više tada", rekao je Kralj.

Dokle realno sada možemo?

"Tu je osnova. Treba nastupiti tamo bez presije, bez velikih obećanja. Ljudski je, naravno, da misliš da možemo da napravimo više. Ja mislim da možemo bez euforije da napravimo dobar rezultat i prođemo prvi krug, a onda posle svašta može da se desi u jednoj utakmici", kaže legendarni golman.

Ne propustite

Komentari

1 Komentara

Ili komentariši kao gost:
avatar
PAOLO I POL (SINGER)
Thursday, 21.06.2018
10:06

Pravda za Komljenovica, Brnovica i Drulovica:-))) Realno, najpre Djukica, Mihajlovica, Jokanovica, Jugovica, Stojkovica i Mijatovica, a onda i drugih- Kovacevica i Milosevica, u nesto manjoj meri (i) Savicevica. Toj generaciji su falili bolji golman, (pravi) bekovi, krila (ili barem jedno dobro krilo), a, generalno gledano, bili smo poprilicno spori i tromi (narocito pozadi), a najvise se to videlo dve godine kasnije kada smo igrali na EP. Naravno, i daleko bolji selektor. Dalje, treba biti realan i reci da smo i mi nemcima srecno dali prvi gol, donekle cak i drugi, a isto tako mislim da bismo mi skoro sigurno ispali od holandije i da nismo primili taj ultranesrecni gol jer su bili mnogo bolji od nas, nasa igra na citavom SP de fakto ni na sta nije licila i sve sto smo radili i postizali, bilo je vise stihijski i na mahove...