Srbija - Vraćanje na fabrička podešavanja

Autor: Boris Jovanović
sreda 11.09.2019.
11:59
Izvor: Sportske.net

Nikada jedan tim nije tako zaveo čak i zanovetala po kladionicama. Kako smo na ono što nam društvo čini dodali još tri boje sive i da li zaista imamo pravu predstavu o sebi?

EPA-EFE/ALEX PLAVEVSKI
EPA-EFE/ALEX PLAVEVSKI

Povezane vesti

Mi jesmo zemlja košarke. Možda zbog fudbalske uskraćenosti, možda jer je ono najbolje od trenera ostalo kod nas kada se raspala velika država, moguće i zbog sistema, za koji neki tvrde da više ne postoji.

Lica sivih ljudi prinuđenih da žive u nevolji bila su za nekoliko nijansi mračnija juče na ulicama, posle poraza. Nije dobro kada pobeda menja bensedin, baš zbog ovakvih situacija. Poraz pokrene taj talog jeda što skupljamo po mentalnim policama kao prokisli ajvar.

Svako će imati svoju teoriju, najčešće presek izneverenog očekivanja i naknadne pameti. Mada, ovaj strašni neuspeh Srbije nikada nije imao tako malo "rekao sam ti" svatova, kapiram da su zaćutali i dežurni kolekcionari uvreda iz kladionica. I njih je zaveo ovaj tim, način na koji su prašili u avgustu.

Šta se desilo, sa polaskom u pravu školu, početkom septembra?

srbija argentina

Prvo, ostavite se atmosfere, ona je uvek dobra, kao što su i aktuelne pripreme "najteže od svih". Te frazetine ne znače ništa, niti kod ozbiljnih ljudi utiču na ono što moraju da potpišu kada se na kraju pojavi na semaforu.

Uostalom, najveći uspeh srpske (i crnogorske) košarke u istoriji, Indijanapolis, napravljen je u buretu iz koga je prelivala sujeta i klanovski animozitet. Pisao sam već o mitu zajedništva. Hobsove teorije važe dok uspeh ne okupi tim, ne postoji carte blanche za podršku, autoritet sile, moranje, nemojte da vas lože. Ne dobija energija tribina, zavet, decibeli, stvari se rešavaju dole gde škripe patike i čuje se kako pucketaju kosti.

Da li smo dovoljno dobri?

Po meni ne, pre svega jer je i protiv Italije bilo jasno da sem Jokića i Bogdanovića nemamo oružja u napadu, da našu igru boli Teova povreda. To nekako svi zaboravljaju, on ima osobinu da saigrače čini boljima.

Milos Teodosic

Jasno, tu ne možeš da učiniš ništa, osim da se okupiš po automatizmu i igraš odbranu kao da ti život zavisi od toga. Mi to nismo radili. Sad da li su nas uljuljkale pobede protiv diletanata kojima FIBA pruža šansu zbog političke korektnosti globalnog sela, ili je nešto drugo u pitanju?

Teoretičari zavere će odmah sve svesti na degutantno rivalstvo Zvezde i Partizana u ovoj deceniji, neko će već prikačiti i politiku kao prethodnicu i ishodište svake stvari u ovoj zemlji opsednutih.

Mnogi se neće složiti, ali naš tim je limitiran, malo je nosilaca igre, previše pomoćnih igrača. Čuo sam nebulozna poređenja sa timom iz 2002. godine. To je ili muvlja pamet ili prvi znak Alchajmera. Ti posvađani ljudi znali su kako se pobeđuje, držali su već trofeje u rukama, imali nekoliko igrača spremnih da se nametnu timu kao lideri, uz osporavanje takvih sličnih.

Danas je to nemoguće i nemojte da mešate vođu i volju da se to bude, to su u životu potpuno različite stvari, tu jedna premisa nikada nije bila dovoljna.

Nemanja Bjelica


Bjelica je sasvim u pravu kada kaže da je Argentina slabija, ali da je više želela, uz jednu ogradu, lakše je bez imperativa. Ali, nekorektno je okrivljavati javnost za pritisak, sa tim se nosiš kad igraš za Srbiju. Za brazilski dres u fudbalu ne konkurišu ljudi koji nisu spremni da trpe očekivanja svojih zemljaka.

Protiv Španije se videlo da igramo protiv ekipe koja ume da se skupi oko ideje, čiji pobednički mentalitet radi i kada je ekipa okrpljena. Možda ću vas razočarati, ali Španija je u ovom veku ono što je Jugoslavija, ili kako se već sve zvala ta država, bila u prošlom, mi sa tim više nemamo ništa, ovo je vek španskog sporta, a posebno košarke.

Pričao sam sa trenerima, većina upozorava da rezultati pokrivaju loš rad sa mladima, da idemo utabanom stazom nesrećnog fudbala, da tu u pristupu klinaca, ali i čitave okoline nema više razlike. Drugim rečima, imaćemo i dalje više uspeha jer smo talentovaniji za parket nego za travu, ali daleko od toga da nas čekaju velike stvari.

Srbija navijaci

Možda je to strašnije od poraza, ta priča o mladim igračima koji se negde izgube u čitavom procesu (nemojte odmah po strancima, ulaganje traži rezultat). Ali, KLS je očajan, to su igre gladi koje često imaju malo veze sa sportom, potvrdiće oni što učestvuju ili kibicuju sa strane.

Ova priča izlazi iz okvira košarke, u onoj meri koliko košarka u Srbiji izlazi iz okvira sporta, ne može drugačije. Selektor Đorđević je imao pravo na odluku, sada je odgovornost njegova.

I dalje odbijam da verujem da Kalinić nije putovao zbog intervjua ili video uradka, ovo naknadno što se desilo pokazuje koliko ga boli, mada je to uradio na potpuno pogrešan način. Ali, hajde da budemo realni, ovde pričamo o principu, nikako posledici. Meni i dalje ostaje nelogično da se Đorđević odrekao "senatora", ali svako ko veruje da bi tu jedan igrač poput Kalinića promenio stvari, baš ima jeftinu ulaznicu za gledanje.

Reći ću na kraju ono što niko neće, kada se dese ovakve stvari, velike košarkaške nacije se vraćaju na fabrička podešavanja. Pročitajte Das Reboot, od Nemaca se ima naučiti baš mnogo toga, suočavanje sa neuspehom, u životu ili sportu, svejedno.

I da ne zaboravim suze.

Možda su dobre za utisak i skidanje tenzije, ali su precenjene. Znoj i krv imaju mnogo veću upotrebnu vrednost.

Od toga treba početi...

Ne propustite

Komentari

Komentari nisu dozvoljeni za ovaj članak