Srbija - Duvanje u balon od sapunice

Autor: Boris Jovanović
utorak 11.09.2018.
13:52
Izvor: Sportske.net

Zbog čega je Radetu Pendreku trebalo čitati Šopenhauera umesto Ničea? Na koga treba da bude ljut Mladen Krstajić? Kako smo pojeli post-Muslinovo vreme i ostali gladni? I zbog čega biti selektor znači da moraš da pokusaš tanjir koji ti donesu. Nikada nećem

EPA-EFE/KOCA SULEJMANOVIC
EPA-EFE/KOCA SULEJMANOVIC

Povezane vesti

Cipelarenje Mladena Krstajića u ovom trenutku izgleda kao najlakši posao na svetu.

Pre svega, on se nalazi na onom raskršću gde shvatiš, da osim što si se izgubio u mračnoj šumi, traganje za vešticom iz Blera, nije bila baš pametna ideja. Uz to, spoznaja da problem ne rešavaš tako što ćeš uklizati onom najstrašnijem drvetu što ti se cereka iz mraka, budi ojađenost, a onda i rezignaciju.

Mladen Krstajić je trenutno u zoni sumraka, kao onaj čuveni milicioner Rade Pendrek (godina 40), zajebancija sarajevskih "Nadrealista", lik koga istražni organi muče čitanjem Ničea i slušanjem Mocarta.

Upravo u toj "Volji za moć" kojom su mu priređivali pakao kod islednika zapisano je da jedino možemo shvatiti svet koji smo sami sazdali. Krstaja toga nije svestan, na kraju krajeva, pustite Ničea, srpski selektor je ugazio u tuđe cipele, dva broja veće, on je degustator posledice, nikako uzroka. Samo, nije opravdanje, niti olakšavajuća okolnost.

Mladen Krstajic

To što se sada sapliće, pa, stvar je njegovog izbora, to što se umesto na one koji su mu povadili pertle, ljuti na sve koje zabavlja čitav prizor je povređena sujeta. I to je glavni dokaz u procesu što sprovodi deo medija protiv čuvara klupe u ovom  tranzicionom periodu. Na mestu na kome se nalazi Krstajić, sujeta je no-no svakog početnika, a on to jeste, ma šta pričao i na kakve se post-igračke trenutke pozivao.

Ono što sam zamerao Krstajiću, odnosno savezu, pre Mundijala, nema potrebe previše objašnjavati, ne obučavaš se na klupi reprezentacije. Niti je to trenerski posao, niti stvaranje istorije u vrtu Kozima Medičija (ne tog, onog pravog, firentinskog). Reprezentacija je proglašavanje rezultata, to vam je kao američki izbori, kada kampanja završi i pristalice ti mašu zastavicama, tu je kraj lepih stvari. Sledeće je tanjir koji su ti doneli, moraš da ga pokusaš, čak i kada ti se neke stvari ne sviđaju.

I tu je osnovni problem, kako da prepoznaš situaciju koja ti se nije dogodila?

litvanija srbija

To sa terenom nema veze, Krstajić je sigurno znao da zatvori prvu stativu u Gelzenkirhenu pre nego što povede Rakitića i Džeralda Asamou na koncert Mileta Kitića, samo taj automatizam nema veze sa situacijom u kojoj si udaljen tridesetak metara od mesta događaja, dok te žuljaju odelo i lakovane cipele. Na to ne utičeš činom, već predviđanjem, što je priznaćete mnogo složenija radnja.

Selektor ne vidi stvari na terenu jer je na početku, ne ishodištu puta, i tu stvarnost gura i dobronamernim laicima prst u oko, pre, tokom i posle Mundijala. Kada na to dodate da je reprezentaciju stavio u položaj taoca, sopstvenim odnosima sa igračima (nemojte me zajebavati, Luka Milivojević je bolji igrač nego ceo vezni red koje smo videli sinoć protiv Rumuna), dolazimo do tužnog saznanja, selektor je pojeo vreme sparingujući sa vetrenjačama.

Srbija

I to sam mu zamerao pre Mundijala, eksperimentisanje, ono žderanje vremena u nebitnim utakmicama sa nekakvim sumnjivim bolivijskim selekcijama, od toga do danas, mi nismo uspeli da spoznamo ništa, niti da naslutimo šta je ideja, niti da bilo ko ima pojma kako manevrisati oko sante leda koja će nas uskoro udariti.

Pozivanje na šanse i nedostatak sreće protiv Rumunije pokazuje da su naše bolesti autoimune, ne leče se. Normalno je da ćeš na svom terenu biti dominantan protiv Rumuna, tužno predvidljivog tima koji osim bojom i dizajnom dresova ne može da te natera na osmeh, čak ni kada si dobro raspoložen.

To da svi dobiju šansu je lepo, u maloj ligi, u balonu, u Žarkovu. Ovo je drugo, ne shvatam kako je čitav stručni štab došao na ideju da je ovakva Liga nacija, makar napravljena kao prevara za otimanje novca nebitna. Srbija sigurno ne može više da se nada da će proviđenje u grupu spojiti Britance koji su voljni, ali ne umeju, Austrijance od kojih neki znaju, ali su Srbi, i neke nenaložene bivše sovjetske republike, kao u prošlom ciklusu.

Svaka kvalifikaciona grupa za nas će biti pakao, ako budemo u četvrtom šeširu, čistilište, ako ostanemo u trećem, pa i dalje ostaje nejasno, da li smo se raspitali o aranžmanima za ovu fudbalsku Danteovu "Božansku komediju".

Mladen Krstajic Milan Obradovic

No, ni to nije bitno, ako ćemo da se blamiramo kao u Rusiji i post-festum nabacujemo jedni na druge prljave gaće iz svlačionice, i ne treba da igramo na prvenstvu Evrope.

Samo, idemo li u Katar 2022. ili je ovo uvertira za 2026?

Ili ćemo, čisto da izbegnem da milicionarima i ostalim institucijama sile citiram Ničea, i okrenem se Šopenhaueru, stalno naduvavati balone od sapunice, što duže i što veće, da kupimo vreme, dok ne puknu.

Hej, pa i to je neki plan...

Ne propustite

Komentari

Komentari nisu dozvoljeni za ovaj članak