Sergej - Ili kako smo opet promašili poentu?

Autor: Boris Jovanović
petak 26.05.2017.
11:50
Izvor: Sportske.net

Lacio nam je uskratio lek za frustraciju. Jer, Srbija se srodila sa juniorskim pobedama i proglasila ih za svrhu, umesto deo procesa...

Beta/BranislavBožić/Ds
Beta/BranislavBožić/Ds

Povezane vesti

Jednom je Leh Valensa, valjda želeći da pribavi mitski status sindikalnoj borbi protiv komunističke represije, ali i da opravda svojevrsna radnička "zastranjivanja" (guranje ruke u kasu), primetio da gorčina i bespomoćnost svaku revoluciju čine težom.

Izneverena očekivanja, osim što vode u frustraciju, umeju da iskrive stvarnost do neprepoznatljivosti. To što će neko nazvati promašenom poentom je baš tačka na kojoj se susretnu nerazumevanje stvari i sopstvena uskraćenost.

U srpskom fudbalu, postoji taj komadić ničije zemlje, na njemu su zabodeni trijumfi mlađih selekcija, nikada od te gusenice ne nastane najlepši leptir, što pojačava frustraciju.

Tu dolazimo do suštine, naše pobede ne postaju evergrin vremenom, pa je i gorčina veća što onu Valensinu tvrdnju čini tačnom, promena svesti postaje nemoguća.

orlici

Mi smo se srodili sa juniorskim pobedama kao svrhom, nikako delom procesa.

Odbijanje Lacija da pusti Sergeja na evropski šampionat za mlade, je baš to, ukratili su nam dozu leka za suzbijanje frustracije.

Pre nego što im na crnu košulju, uz fašističku značku, zadenemo izdaju srpskog nacionalnog interesa, hajde da sagledamo njihov motiv.

Momku sa dva prezimena nije potrebna afirmacija, sa stanovišta onog koji ga plaća, to je bespotreban rizik. Iskreno, Sergej je vest kada ga ne pozovu u seniorski tim, vršnjake je prerastao.

Tu dolazimo do promašene poente. Vidite, na zvaničnom sajtu takmičenja, stoji poziv za registraciju skauta, U21 i sva druga omladinska takmičenja su izlog ili raf prodavnice, nikako trofej ili izbrušeni dijamant.

Naravno da je lepo pobeđivati, to pametnima vremenom preraste u naviku, ali ne nalazim u ovoj rečenici ništa što bi mogao da povežem sa našim fudbalom.

Srbija U20

Koliko smo igrača proizveli iz zlatne "Paunove" generacije u standardne u seniorskom timu? Da li postoji kontinuitet u radu sa mlađim selekcijama, ili menjamo trenere u odnosu na personalne promene u savezu? Imamo li model igre u kome će igrati svi mlađi timovi? Koliko smo te dece zadržali, sprečili da se izgube u Bermudskom trouglu želje da se zaradi nešto, prilike da oni napune džepove i guranja u klubove gde postaju materijal za pozajmice?

Ovo nisu teme za razmišljanje, shvatite ih kao retorička pitanja, omladinski fudbal je priprema za velike stvari, nije njihovo ishodište.

Ako mi već 15 godina palimo baklju nade sa klincima gotovo svakog leta, i onda gledamo kako Albanije, Severne Irske i Grčke ovog sveta, truju fudbal na velikim takmičenjima, teško da se problem svodi na to da li je u pitanju zvanični termin FIFA ili ne.

To je površina, ispod koje nikada nećemo zagrebati, bilo jer se dole nalazi slika koju ne želimo da vidimo, bilo, jer "ko će se cimati oko toga šta dolazi posle".

Daj da se napijemo uspeha, urlamo kako sve klince treba prebaciti u seniore umesto "manekena što nas brukaju", ionako ćemo se probuditi sa glavoboljom.

Samo od bola u glavi se ne postaje pametniji...

Ne propustite

Komentari

Komentari nisu dozvoljeni za ovaj članak