Novak - Nije do nas...

Autor: Boris Jovanović
nedelja 15.07.2018.
18:00
Izvor: Sportske.net

Drvo i klupa u parku sada imaju razlog za slavlje, mi i ne moramo...

Epa/Gerry Penny
Epa/Gerry Penny

Povezane vesti

Nije do nas.

Ni najmanje, ništa nije naše, ono drvo što ga je Novak grlio može da prisvoji pobedu da mu ostali Enti reč ne kažu.

Ne možemo, i neko manje pristojan bi nam to rekao na drugi način, pošto nikada nećemo videti dalje od nosa. Od onog što ume da nanjuši slabost tek kad vidi nekoga u blatu i pokušava da ga udavi u bari.

Možda u ovim trenucima dok ponovo proglašavate tenis za nacionalni sport i lažete sebe kako je važniji od fudbala, treba podsetiti da u većini ovde ljudi  gledaju u tuđi tanjir, novčanik, pametuju oko toga ko će koga oženiti i za koga će navijati, usput zaprašujući ogorčenošću ono što tek treba da procveta.

Ne razumem se dovoljno u tenis, ali ovo nije priča o bekhendu, o tome će upućeni.

Ono što znam, tačnije naučio sam od jedne pametne osobe da povratnike normalni vole više od pobednika.

Ima nečeg epskog u tim pričama kada uzdrmani ustane, samo kad je stvaran, Roki Balboa je simbol, Novak od krvi i mesa. Šteta što je on tako redak, ne mislim na klasu, već na karakter, dalo bi se šta naučiti, ne iz pobede, ponavljam, ona nije naša, već njegovih poraza.

Polusvet se već ukrcava u taj šareni pevajući voz, zaziva na sabornost, takmiči se u decibelima, ništa tako brzo ne sazreva kao odluka hulje da se prikloni pobedniku, u životu ili bilo kakvoj igri, svejedno.

Do sledeće prilike, ne svi, većina svakako, jer katran i perje, da se ne lažemo, upravo većinu izvede na ulicu da mašu ručicama u zadatom ritmu.

Zbog toga, valja podsećati, ne, dragi moji, kolektivno nemamo ništa sa pobedom, pripada onome koji je ustao, otresao prašinu, kusao travu na meniju ili terenu, onoj ženi što krši ruke i gleda u nebo u loži, deci, drvetu, onoj klupi u niškom parku na kojoj je meditirao dok ga je pratilo ruganje. Jer, kakva joga, šta može da te bolje smiri od bromazepama.

Jasno, vi niste osvojili svoje Vimbldone tako što ste tražili unutrašnji mir u trenucima kad stvari izgledaju loše, već napornim radom u lokalnoj pečenjari i treniranjem zgloba dok natežete osmog pivdžana. Nisam, doduše ni ja dobio teniski lakat tek tako, mnogo brzo kucam.

Definitivno, nije do nas, samo je do Novaka Đokovića.

Ne propustite

Komentari

Komentari nisu dozvoljeni za ovaj članak