Čudo iz Luksemburga

Autor: Milovan Longinov
utorak 17.11.2020.
19:18
Izvor: Sportske.net

Nekad su služili kao vreća za udaranje, stvari se menjaju.

EPA-EFE/JULIEN WARNAND
EPA-EFE/JULIEN WARNAND

Povezane vesti

Bio je septembar 2005. i Lihtenštajn je izvojevao najveću pobedu u istoriji. Savladali su Luksemburg u gostima sa 4:0, braća Frik koja su igrala u Italiji su bili zvezde tog tima, još par igrača je nastupalo u profesionalnim klubovima. Osećali su se nadmoćno, i revanš u tim kvalifikacijama za Mundijal u Nemačkoj je završio ubedljivo 3:0, upisali su se i Fišer i Tomas Bek. Ni to nije bio kraj muka Luksemburžana te tužne godine, primili su pet komada od Rusa i na kraju i dva od Estonaca za kraj.

Pogled na tabelu bio je porazan, svih 12 poraza, primili su 48 golova u kvalifikacijama. U tom trenutku pali su na 193. mesto na FIFA listi, stvari su izgledale crno.

Samo 15 godina kasnije Luksemburg se bori da uđe u „B“ grupu Lige nacija (u prethodnom izdanju su završili kao prvi i prešli u viši rang). I ne samo to, ekipa iz vojvodstva Luksemburg, Dudelanž se dve godine u nizu dokopala LE. Pre dve sezone su elimiinisali Legiju i Kluž u kvalifikacijama, prošle im se otvorio žreb, izbacila ih je malteška Valeta u prvom kolu kvalifikacija za LŠ, ali su onda eliminisali Škendiju, Estonce i na kraju i Ararat iz Jermenije.

Šta se to tako dramatično desilo u malenom Luksemburgu.

Pa, napravili su plan, ma koliko to nama u Srbiji zvuči smešno. Pošto nisu imali profesionalnu ligu, rešili su da 2000. otvore akademiju za igrače. Imali su tada svega dva ili tri profesionalna fudbalera pa su rešili da ih stvore. Kako kaže predsednik federacije, Johan Volf, taj put je bio težak, ali i jedini ispravan, poboljšali su iz fondova UEFA infrastrukturu, napravili zavidni trening centar, ali se nije činilo se da sve to isplaćuje.

Baner

Od havarije 2005. do 2017. u svakim kvalifacijama za veliki takmičenje Luksemburg bi uglavnom zabeležio po jednu pobedu, i eventualno neki remi, ali niko nije bio zadovoljan. Jesu se podigli na listi za šezdesetak mesta, ali bez obzira, i dalje su bili klasični autsajderi.

Onda je stigla 2017. i neverovatni remi sa Francuzma, prvi put ih Gali nisu pobedili od 1914. I ne samo to, Luksemburg je remizirao sa Bugarima, dobio Belorusiju, i onda u prijateljskom meču Mađare. Napravili su skok na 83. mesto FIFA liste i od svih 211 reprezentacija na svetu napravili najveći pomak u pomenutoj godini.

Onda je stigla, naredne sezone Liga Nacija. Bili su u D šeširu, favorit je bila Belorusija, ali je do promocije stigao Luksemburg. Nova generacija, Leandro Bareiro, Vinsent Til, Danijel Sinani, Bonert, Žerson Rodrigeš, Kiki Martins, Karlson, Selimović, stupila je na scenu. Sinovi imigranata, ali odgajani u akademiji Luksemburga su znatno poboljšali kvalitet nacionalnog rima.

„Bio sam ubeđen i pre pet godina da ćemo imati odličan tim za kvalifikacije za SP u Kataru, svaki dan sa tu u centru Monderkanž, vidim kako napreduju“, kaže Volf i dodaje da su profitirali od imigracije.

Luksemburg

Luksemburg je zemlja sa najvećim BDP po glavi stanovnika, ali nije uvozila gotove fudbalere, kako mnogi misle. Imaju oko 600 000 stanovnika, multikulturalni, su oko polovine su rođeni van granica, ali su mnogi već druga ili čak treća generacija koja živi u ovom malenom vojvodstvu. Stigli su sa svih strana devedesetih, terani ratovima u bivšoj Jugoslaviji, ali i recimo sa Zelenortskih Ostrva. Imigranti su doneli ljubav prema fudbalu, a njihova deca i gene i sklonosti igri, koja se isplatila.

Prošlog oktobra tukli su Crnogorce u Podgorici i zgrabili šansu da se nađu u „B“ grupi odakle bi šešir bio lakši za Mundijal u Kataru, samim tim i šansa veća. Pojačali su tim, Entoni Moris je rođen u Belgiji, Lars Krog ima norveško poreklo, Bareiro je takođe prošao akademiju, pa igrao za omladince Portugala, ali se odlučio za Luksemburg u kome je odrastao. Danijel Sinani je rođen u Beogradu, Aldin Skenderović ima bosanske i crnogorske korene, da ne nabrajamo, ali oni su prošli školu, odnosno akademiju i kao formirani igrači otišli u inostranstvo u jače klubove. U prošloj deceniji samo četvorica Luksemburžana su igrali u profesionalnim ligama, sada selektor Luk Holc ima u timu samo petoricu koja nastupaju za Luksemburg.

Cilj je jasan, da postanu sledeća mala nacija posle Islanda i sada Severne Makedonije koja debituje na velikom takmičenju.

I to nije sve, žele da naprave novi, nacionalni stadion koji bi pomogao i daljem razvoju, ali i jasno naznačio ambicije vojvodstva. Oni igraju mečeve na Hoze Bartelu koji je izgrađen 1931. biće srušen, a na tom mestu nići će velelepni, makar prema planovima koji će imati četiri zvezdice prema standardima UEFA.


Baner

Koštaće oko 60 miliona evra, kasniće dve godine zbog problema sa pandemijom, a služiće kao dom fudbalske i ragbi reprezentacije.

Inače „Crveni Lavovi“ su u istoriji dobili samo 39 od 409 mečeva, pri tome se računa i period pre Drugog Svetskog Rata kada su imali bolji tim. Ali, setite se u Beogradu su prošle godine izgubili 3:2, tukli su i Kiprane osim Crnogoraca, sada im je put otvoren ka promociji.

Sinani, Goranac iz Beograda je stigao sa roditeljima u Luksemburg u petoj godini, Kosovo je želelo da igra za njih, odbio je naravno, on je fudbaler Noriča, na pozajmici u Beverenu. Dosta ih igra u Belgiji, Til nastupa u ruskoj Premijer ligi. Ima ih u Švedskoj, Ukrajini, najviše u Nemačkoj.Selektor Holc nikada nije igrao profesionalno, ali je bio reprezentativac, pamti crne dane, povukao se pre 13 godina, od 2010. je na klupi nacionalne selekcije, pre toga se kalio u mladoj reprezentaciji. Zanimljivo i njegov sin Kevin je fudbaler i otac ga je pozvao u reprezentaciju prošle godine, ali posle toga nije dobijao pozive.

U svakom slučaju, sjajna priča o želji da se napreduje, izbegnu poniženja i sanjaju velike stvari...

Ne propustite

Preporuka za vas

Obavezno pročitati

WEB preporuke