Savo o fudbalskom idiotizmu, razbijenim iluzijama i ambicijama zbog kojih će mu se mnogi smejati

Autor: Pavle Knežević
subota 25.05.2019.
17:16
Izvor: Sportske.net

Nije Savo promenio karakter, i dalje je svoj čovek, ali sada želi da vodi primerom. Šta je naučio i gde namerava da završi trenersku karijeru.

Sportske.net/Pavle Knežević
Sportske.net/Pavle Knežević

Povezane vesti

Kad se podvuče crta, Partizan je uspešno završio sezonu osvajanjem trofeja Kupa Srbije. Ovo, naravno, deluje možda i preterana ocena za sezonu u kojoj je klub opet u oktobru de fakto ostao bez titule i na kraju bio treći na tabeli prvenstva.

Ipak, trofej i lep oproštaj legende Saše Ilića doneli su osmehe na lice skoro svim navijačima Partizana, a ogromne zasluge na to idu na račun trenera koji je ekipu preuzeo pre samo dva meseca.

"Pravo da vam kažem, imam utisak da sam došao 2016. godine, a ne pre dva meseca", počinje priču sa grupom novinara na stadionu Partizana trener i legenda srpskog fudbala Savo Milošević.

"S obzirom na sve što se dešavalo, broja utakmica u kratkom periodu, situacije u kojoj se ekipa nalazila pre dva meseca, psihološkog pritiska, strepnje za mesto u kvalifikacijama za Ligu Evrope, što je moglo da ima katastrofalne posledice...

Prosto je za neverovati da danas mogu da pričam sa mesta čoveka koji je osvojio kup, a ligu smo završili pobedama u poslednje tri-četiri utakmice. Teško je objasniti kroz šta smo sve morali da prođemo, pre svega ekipa, od stanja u kome je bila do toga da igra izgleda onako kao protiv Zvezde.

Neću pričati o igri o hvalospevima, ali Partizan je zasluženo dobio, sveo Zvzedu na jedna šut. Imali smo šest-sedam igrača koji su pretrčali 11,5 kilometara, što je intenzitet veći nego na meču Liverpul - Barselona, recimo
", objašnjava Savo.

Savo Milosevic i novinari

Kada pričate sa igračima po "Zemunelu" (nezvanično, naravno), svi vam sa osmehom na licu govore kako je odlična atmosfera od kada je došao Savo. To ne znači, naravno, da su svi bili nezadovoljni pod Batom Mirkovićem ili Miroslavom Đukićem, ali, prosto, Milošević je u igru uključio sve - i 18-godišnjake i skoro zaboravljene 35-godišnjake.

"Dok sam bio direkotr reprezentacije, rekao sam da ne priznajem termin 'stariji' i 'mladi' igrači. To je amatersko gledanje. Mogu da upotrebim i težu reč  - idiotizam. Isto tako, šta znači +podmlađivanje', što se kod nas stalno čuje? Profesionalni fudbal znači da igraju najboljih 11.

Ako se to podrazumeva, nebitno je da li ima 18 ili 38 godina. Više puta sam to ponovio, a ljudi se i dalje čude. Na početku, posle analize smo rešili da podignemo i vratimo starije igrače. Prosto, moje mišljenje je da klinci ne mogu da izvuku teške i komplikovane situacije.

Imamo kapacitet i mogućnost za tako nešto, a, na kraju krajeva, logično je da oni povuku. E, kad to krene na bolje, onda je lakše koristiti klince. Završili smo derbi u finalu kupa sa trojicom igrača mlađih od 19 godina.

Kad je došlo vreme da ekipa bude jača, kad smo skinuli psihološki pritisak, onda može da se desi da Lazar Pavlović odigra utkamicu u Nišu, kad je ekipa 'nameštena'. Ne mislim da smo ja ili stručni štab uradili nešto spektakulanro, već su to bile zdravorazumske odluke. Nije bilo ničega što se može nazvati naučnom fantastikom
", objašnjava Milošević.

Iako je prvi trener zvanično tek dva meseca, a pre toga je bio asistent (u reprezentaciji Crne Gore) godinu dana, Savo priča mirno i staloženo, a iz njegovih reči izbija ogromno iskustvo posle jedne zaista ozbiljne i velike karijere.

Jedan od tih starijih igrača je i Bojan Ostojić, heroj finala Kupa, u kome je postigao gol. Pre dolaska Sava, maltene godinu dana nije igrao. Malobrojni novinari koji su dolazili u Teleoptik mogli su da vide "Ostoju" u tom periodu kako se i često ne skida za trening, ili dolazi da se šali sa novinarima ili priča sa zaposlenima u klubu.

Bio je otpisan, a sada se uveliko govori da mu sledi novi ugovor.

"Evo, može Bilja (Obradović) da posvedoči - za mene je bilo veliko iznenađenje kad sam video da mu dodeljuju poklone, plakete organizuju mu se neki oproštaj. Zašto? Igrao je dobro, a čak i da nije u Partizanu, sigurno bi mogao da igra negde odlično.

Verujem da može posle priprema može da igra još 20 odsto bolje. Zašto bi ostavio fudbal kad može da igra još nekoliko godina? Glupost je da se oprosti, kad već može da igra. Da, voleo bih da ostane
", odgovara Milošević.

Savo Milosevic Biljana Obradovic

Držimo se tekućih tema, od kojih je sad najaktuelnija prelazni rok. Za Miloševića je sada najvažnije da će ekipa imati pet dana odmora više, pošto kvalifikacije počinje od drugog kola. Jedno od pitanja je da li će učestvovati u prelaznom roku?

"Ko će da učestvuje ako ne ja? Govorio sam i ranije, neću se vraćati na ono što je bilo. Nemamo vremena, reagujemo trenutno. Ne znam kako je bilo pre, ali želim da kontrolišem apsolutno stručni deo sve, zato sam i doveden. Apsolutno sam za to da ne mešamo ingerencije, nego da svako radi svoj posao. Tako sam radio u Savezu, vrlo prosto", kaže Savo.

Dakle, garantujete da će vaša biti prva i poslednja reč kada su transferi u pitanju?

"Dobro sad, nisam Hitler, ha, ha. Moja će biti poslednja, a pre toga će niz ljudi da proverava i kontroliše. Znate našu finansijsju situaicju. Večćina igrača će biti ili iz naše lige ili ćemo pokušati da ih vratimo spolja. Za strance je komplikovano, jer jedno je kad vidite video materijal, a drugo uživo, a sad je pauza.

Moramo da budmeo obazrivi, da ne dovodimo da bismo dovodili, već da bude igrač za Partizan. Morate da znate kakav je čovek, ne samo profesionalac. Ozbiljni klubovi imaju na skeneru čak i krvnu sliku pre nego što promisle da li igrački i fudbalski zadovoljavaju kriterijume. Nemamo luksuz da promašimo mnogo igrače. Čeka nas težak posao
", kaže Milošević.

Šta ste naučili za ova dva meseca na mestu trenera?

"Naučio sam dosta, ako pričamo zanatski. Sve ostalo se poklapalo ili preklapalo sa onim što sam već radio. Ako se bavite nekim poslom znate neke stvari, a dok ne dobijete potvrdu na terenu...

Radio sam stručnu trenersku analizu za UEFA, ali nema egzaktnog znanja u fudbalu, jer to nije nauka, kao što nema ni za Klopa, ni za Gvardiolu. Nemaju oni potvrdu da su najbolji na svetu, nikad je neće ni dobiti, iako ja mislim da su to najbolji treneri na svetu, na njih se ugledam.

Na utkamici dobijete potvrdu ili demanti sa treninga, a to je u svakom slučaju znanje. Izvukli smo maksimum iz ekipe u odnosu na ono od prethodna dva meseca, svaki igrač je napravio pomak, time sam najviše zadovoljan. Više i od trofeja. Da budu produktivniji 10-20-30 posto
", kaže Savo.

Savo Milosevic

Postoji li transfer lista, ko sme da ide, ko ne sme, ko se mora prodati...?

"Ne. Imamo 27 igrača. Videćemo. Nama je novac neophodan što pre. Moja sugestija direktoru i predsedniku je da ne čekamo kasnije, nego da se prodaje, ako već moraju, da se dese što pre, pošto nam od toga dosta zavisi kupovina. Imamo dosta dobrih ponuda. Gledaćemo da što pre završimo posao kako bismo formirlai tim koji će početi pripreme", rekao je Milošević.

Da li ste pričali sa Sašom Ilićem da vam eventualno bude pomoćnik?

"Nismo konkrento, ali jesmo usput. Sve zavisi od njegove odluke. Ja sma posle karijere odmorio od svega dve-tri godine, neko to hoće. Ima primera da neko direktno iz kopački ode u fotleju ili na klupu. Dugo mu je trajala karijera, pitanje je da li ima energije i snage da odmah nastavi, ali će biti deo Partizana. Konkretno sad nismo pričali, ali se znamo 'milion' godina i mnogo puta smo pričali o svemu", odgovara Savo.

Pre ovog i ovakvog Miloševića, Savo je kao igrač bio svoj i dugačka je lista sa kim je sve ulazio u sukob - navijači, uprava, savez, liga...Bio je žestoki kritičar Super lige i njene regularnosti, a sada vidimo Sava koji pokušava da smiri tenzije i vodi primerom.

Ali, koliko vam se promenilo mišljenje o ligi i da li je uopšte?

"Mnogim stavrima sam u potunosti nezadovoljan: kad je u puitanju suđenje, regularnost, zbog kladionica...ima mnogo stvari koje mi se ne dopadaju, ali moram da se foskusiram na moj posao i da probam primerom da menjam stavri i pokažem kako treba, jer od nas treba da uče mladi ljudi, i kad je vođenje ekipe u pitanju, ali i ponašanje na terenu i van njega.

Treba da se ponašemo civilizovano, u skladu sa odgovornošću kakvu imamo u društvu. Da moje reči budu adekvatne u svakom momentu. Nemam problem da uđem u sukob, ali sam se trudio tokom ova dva meseca da pokažem kako fudbal može da bude lep i normalan. Ima kod nas nekog bolesnog inata u fudbalu, proizilazi iz tog inata neka bolest, više nego želja za nadmetanjem.

Radim i u UEFA, imam dve funkcije, znam kako ona vodi borbu protiv nameštanaj utkamica, što je veliki problem u svetu, ne samo kod nas. Biće velikih lomova. Znam igrače koji igraju kladionicu, a to je kod nas krivično delo, to ljudi zaboravljaju
", odgovara u dahu Savo.

A da li je veći problem kad predsednici klubova igraju kladionicu, a ne igrači?

"Kod nas se uvek pronađe neki novi nivo", uz osmeh kaže Milošević.

Savo Milosevic

Trener Partizana je više puta u javnosti govorio o nekim stvarima u modernom fudbalu i tome kako se kod nas ima zastarela slika fudbala. Tipa, da se igra deli na ofanzivnu i defanzivnu, pa i treneri. Naši vodeći stručnjaci, Marko Nikolić i Vladan Milojević, često govore o tim detaljima, a šta vi mislite u čemu još možete da edukujete ljude da se slika o fudbalu promeni?

"Eh, odavno sam izgubio iluzuje da bilo šta korenito mogu da menjam u ovoj zemlji, to sam shvatio baveći se politikom. Nemam više iluzija, pošto individualno malo možete da promenite, osim ukoliko stvari ne dolaze sa vrha države, sistemski. Trudio sam se da moja priča bude zdravorazumska. Možda će to neko pročitati i na njega će to uticati. A to da ja na nekog utičem pričom - u to odavno ne verujem", odgovara Milošević.

Šta vam Kup znači još? Trofej, 10 miliona dinara i sada povlašćeni položaj u kvalifikacijama, ali kolika mu je realna vrednost?

"Da bismo razmišljali o ozbiljnoj priči moramo statusno da regulišemo pitanje klubova. Mi i dalje funkcionišemo po principu samoupravnog socijalizna, čudnog obilka u odnosu komunizma, i kako da pričamo o tržišnoj ekonimiji i  TV pravima? Nemamo zakonsku proceduru da nam to omogući. Hoćemo fićom na Mars", slikovito odgovara trener?

Provejava iz vaših reči da imate veće ambicije, 2008. ste hteli da budete predsednik Partizana, da li i dalje to želite?

"Sačuvaj Bože! Tad sam bio mlad i lud. To vam je ono što ide na opasnim snimcima 'ne pokušavajte ovo kod kuće'", u dahu odgovara Milošević.

Pa šta vam je promenilo mišljenje? To što ste videli ko su vam protivnici, odnosno, ko su ljudi koji se kod nas bave fudbalom?

"Najveći problem fudbala kod nas nisu ljudi iz fubdala, nego oni koji su došli u fudbal. Pričam to odavno, samo niko me ne sluša", kaže Milošević.

Često ste pominjali da ne želite da pričate o igračkoj karijeri, jer želite nov početak, ipak, moramo. Posle velike i ozbiljne karijere, dva svetska prvenstva i jednog evropskog na kome ste bili najbolji strelac i igranja u tri od četiri najjače lige na svetu (tada nije bilo "petice") - da li za nečim žalite?

"Ne žalim ni za čim, jer sam sve snove ostvario. Ja sam dete iz jednog malog sela. Sa 12 godina sam znao da ću igrati u Paritzanu i to sam govorio svima. Neki su mi se smejali, pa i u lice. Kada sam sa 16 došao u Partizan, mislio sam da je to kraj, a onda je došao prvi tim i mislio sam da nema dalje od toga.

Igrao sma u tri od tada četiri najjače lige na svetu. Hajde, ako moram da kažem, jedino možda žalim što nisam igrao u Nemačkoj. Ja jesam ambiciozan, a evo, da vam kažem da imam želju da za pet-šest godina vodim neki od 15-20 najvećih evropskih klubova
", rekao je Milošević, posle čega su se mnogi novinari nasmejali.

Kada Savo nije promenio izraz lica, usledilo je potpitanje: "Čekajte, ozbiljni ste?"

"I sad mi se na to smeju kad kažem svoje ambicije, ali da, ozbiljan sam. Ako to ne postignem, onda ništa nisam uradio", rekao je Milošević.

Ne propustite

Ne propustite

Preporuka za vas

Obavezno pročitati

WEB preporuke

Komentari

12 Komentara

Ili komentariši kao gost:
avatar
Pixi GOOL iz kornera
Sunday, 26.05.2019
17:55

Fudbal je (najvažnija) sporedna stvar za prave navijače i sportiste, ali ne i za navijače i članove jugoslovenskog fudbalskog kluba partizan koji preko fudbala vodi politiku države decenijama unazad jer stvoren je da kroz sport promovise jugoslovensko bratstvo i jedinstvo i sve je morao da osvaja na silu zbog radi tog "bratstva i jedinstva" i jos uvek se ponasaju kao da promovisu jugoslaviju koje vise nema.

avatar
Pixi GOOL iz kornera
Sunday, 26.05.2019
12:00

Najveci problem srpskog fudbala je uljez, odnosno dodjos.

avatar
Doki Daki
Sunday, 26.05.2019
07:40

Pametno zbori. Nažalost, neće se ništa promeniti, političari nedaju privatizaciju jer u fudbalu ima love. Što ih nema u vaterpolu?

avatar
magister
Saturday, 25.05.2019
22:50

Čovek dok je živ ima ciljeve, ambicije, misije. To što je Savo nešto želeo pre 10 godina, a sad smatra da je to bila detinjarija i da je sve to nerealno, samo pokazuje da u toj životnoj utakmici baš i nije pokazao pobednički duh. Ali, ako je to samo diplomatski rečnik i *dribling*, da se ne bi zamerao mnogima (u FSS, u Partizanu - a tu sve vrvi od tih koji su *došli u fudbal*), onda okej. Što se tiče negiranja podele na mlade i stare, stav je prihvatljiv, upravo na način na koji je objasnio: treba da igraju najbolji, oni koji mogu da daju najviše, a nekad je potrebno iskustvo, kao kad su kola pošla nizbrdo, to sam već i pisao ovde, da je primetno da se odlučuje za iskusnije jer mladi teško mogu da podnesu toliki pritisak, a nekad je potreban i polet, ja bih rekao i češće, pogotovo je sve to važno kombinovati u takmičenju kao što je prvenstvo države.
https://www.sportske.net/vest/domaci-fudbal/milosevic-vec-zakazao-prozivku-377271.html - tu sam već rekao mišljenje o prelaznom roku, i siguran sam u to i nadam se da je Savo uočio isto. Neki igrači, koji su igrali u ovim poslednjim utakmicama - treba da budu prodati, da bi se skupile pare za formiranje pravog tima. Neki od njih jer mogu da postignu odličnu cenu, a imamo adekvatne zamene (mladi stoperi npr), a neki jer, po mom mišljenju, ne igraju kako treba da igra Partizan. Iz komentara na linku - vidi se koji su.

avatar
nemam pojma
Saturday, 25.05.2019
22:33

Naučna fantastika je da su sad na kraju igrači koji su disali na škrge u 55, pa u 60, nekako u 65, odjednom u poslednjim utakmicama završavali utakmice u punoj snazi. Saša Ilić, koji nije mogao da uredi disanje već posle 15 minuta na terenu, sad na oproštaju odigra 82 minuta. Da je većina ekipe istrčavala po 11 km po utakmici, a igralo se dva puta nedeljno. Na utakmici protiv zvezde, svaki je skoro igrač bio brži u startu od protivnika, većinu duela su dobili.

avatar
KING OF JUNGLE♦⭐♦⭐♦⭐
Sunday, 26.05.2019
12:37

Nije to naučna fantastika već su činjenice koje pokazuju ono o čemu pričam od početka sezone, a to je sledeće. Za ovo objašnjenje uzećemo drugu polusezonu pošto su poslednje pripreme odrađene između dve polusezone. Svi klubovi protiv Partizana igraju bunker u svojih 40-ak metara s tim što poslednja linija pokušava da stojih na 20-ak pa se igra na prostoju otprilike 20x65m. Na tako malo prostoru ima mnogo duela, kratkih sprinteva, ali nema dugačkih pa kad igrač istrči dugačak da isprati kontru deluje da nema snage za to. Osim toga Partizanovi protivnici namerno prave koliko god mogu prekršaja na 30-50m od svog gola, sudija ne svira sve, a bude ih dosuđeno između 20 i 30 po utakmici jer ne daje žute kartone protivnicima ni za startove za koje treba ni za učestalost prekršaja tako je preporuka sudija protivnicima da slobodno tako igraju odbranu. S druge strane sude nepostojeće prekršaje za protivnike i tako dovedu i Partizan na preko 20 prekršaja pa imamo po 50 prekida na utakmici samo zbog prekršaja, da ne računamo kornere koje Partizan izvede i po 10 na utakmici, plus aute jer protivnici uglavnom što mogu je da šutnu loptu u aut. To su 50+10+30 oko 90 prekida po utakmici tj. na svaki minut u proseku ide jedan prekid, a Partizan zahvaljujući pre svega sudijama koje daju mogućnost protivniku da tako postavi taktiku ima takvih 30-35 utakmica u sezoni. Sve to obara formu koliko god da su igrači fizički spremni. I takvo suđenje je naručeno jer drugačije ne mogu protiv Partizana. Na drugoj strani zvezda igra sasvim drugačije utakmice, protivnici dolaze opušteno bez reultatskog imperativa, a iako im se ukaže prilika da ugroze zvezdu tu je sudija da to spreči pa tako zvezda daje golove iz kontre, protivnička krila ne prate zvezdine bekove te zvezda na bokovima stalno ima 2 na 1, na sredini se uvek neko ne vrati te zvezda lako pravi višak i u sredini, na skoku nema duela jer je to odmah faul za zvezdu, na prekidu su uvek sami samo ih treba pogoditi centaršutem, ako neka kontra protivnika obećava prekida se na bilo koji način, sudija ne daje kartone, ne svira prekršaje, ne svira penale i sve to izgleda super dok se ne naleti na protivnika kao što je Partizan bio u finalu kupa i kada sudija i da je hteo nije imao šta da ti pokloni. Partizan je rano dao gol i nije morao da napada sa ogromnim brojem igrača preostalih 75 minuta već je mogao da bude veoma kompaktan, da poslednja linija odbrane stoji dovoljno visoko što nije problem jer to cele sezone igraju, a da se prva linija odbrane povuče i tako svede igra na onih 30m dubine koju Partizan igra cele sezone samo sada dosta više prema sredini terena u odnosu na protivnički go, e onda zvezda na tako kratkom prostoru gde krila prate bekove, gde vezni igrači stoje blizu uz njihove vezne, gde je odbrana uvek postavljena nije imala nijednu šansu jer niko u Srbiji ne igra tako protiv nje jer prosto ne žele, pa pošto nisu nakvli da igraju pod pritiskom često nisu mogli precizan pas da daju. Partizan je kad bi uzeo loptu ili išao u kontru ili širio igru po celom terenu i razvlačio zvezdu koja nije navikla da juri protivnike po Srbiji. Presing na protivnika, istrčavanje kontri i dosta kretnji bez lopte u prostor kako bi se raširila igra za razliku od ostalih utakmica gde nema kontranapada i gde se ne širi čak i kada se vodi sa 1 razlike već se jure 2 razlike da se osigura pobeda i nema toliko jurnjave po protivnika jer oni ili odmah ispucaju napred ili u aut, to je ta razlika u kilometraži. Finale kupa je samo potvrdilo da nije problem u fizičkoj spremi nego u utakmicama koje se igraju nakon priprema u našoj ligi gde Partizan sa ovakvim utakmicama ne da ne može da podigne formu već mora da padne jer je suđenje takvo i protivnici su takvi. A zvezdi do finala kupa lako bilo da istrčava jer je dobijala prostor od protivnika za to, a i lakše da istrčiš napred sa 100% kada znaš da i ako se ne vratiš protivnik neće ništa hteti da uradi ili mu sudija neće dozvoliti. Evo sada da igraju 5 utakmica međusobno Partizan i zvezda neka budu sve na njihovom stadionu sa poštenim suđenjem naučna fantastika bi bila ako bi zvezda izvukla skor 0-2-3 odnosno 4-1-0 bi bilo realno u korist Partizana, a 5-0-0 nikakvo čudo ne bi bilo protiv bilo koga iz SL, čak i reprezentaciju SL neka naprave protiv Partizana u regularnim uslovima realno 4-1-0 za Partizan u 5 utakmica.

avatar
KING OF JUNGLE♦⭐♦⭐♦⭐
Saturday, 25.05.2019
18:00

Najveći problem srpskog fudbala je što je jedan klub uzeo državu pod svoje pa mu duh koji navija za njega ispunjava želje kako vezane za sam taj klub tako i želje za druge klubove. I u tom srpskom fudbalu ima jedan tim, ne klub, već tim pošto taj tim vode takođe fanovi tog duha i takođe su ljudi ne iz fudbala, već su došli u fudbal, a taj tim se bori protiv svih ostalih pa i dela sebe koji se zove upravom kluba.

avatar
Slobodan Dragojevic
Saturday, 25.05.2019
18:37

Generalno potpisujen navedeno samo moram na to "uprava" da prokomentarišem da privatno poznajem jednog od ljudi iz uprave koji nije deo režima i veći je Grobar od nas oba zajedno,

avatar
KING OF JUNGLE♦⭐♦⭐♦⭐
Sunday, 26.05.2019
11:53

Taj se verovatno ne pita ni o čemu pored Vučelića i Vazure, a kada sam napisao koji se zove upravom kluba mislio sam na ove koji sebe smatraju upravom, a to su ova dvojica koji moraju da odu što pre.

avatar
magister
Saturday, 25.05.2019
22:36

Nije problem fudbala što je klub uzeo državu pod svoje, jer - to jednostavno nije istina, ma kako dobro zvučalo Partizanovcima. Problem je društva, što je jedan čovek uzeo - državu pod svoje. A pošto je taj čovek u životu najduži staž imao kao navijač sa Severa (radnih iskustava i nema), onda je i logično da se problemima voljenog kluba - svojski i od srca bavio. E sad, osim što je izvukao iz bunara svoj klub, potrudio se da se obezbedi i postavljanjem uprave u suparnički, a to je naš Partizan. To je dodatni problem. Ali ipak, fudbal je ipak samo najvažnija sporedna stvar na svetu, ima tu mnoooooogo više problema. Na sve strane.