Jedan, jedini, neponovljivi...

  • facebook
  • twitter
  • linkedin
  • email

Osjetio sam potrebu da napišem nešto ovako,na dan kada je prije 36 godina rođen, po mom skromnom mišljenju, najbolji fudbaler svih vremena.

Jedan, jedini, neponovljivi...
Prva moja  sjećanja za Ronalda vezana su za beogradski meč Zvijezde i Barselone,sa 8-9 godina još nijesam razlikovao ofsajd od sudije, ali sam bio siguran da će onaj ćelavi zubati mladić biti najači špic.

To mu je inače bila najbolja i najefikasnija sezona u karijeri,na 49 utakmica dao je 47 golova(to znam kao što znam kako se zovem). Svijet je ostao zadivljen pred kariokom koji 2 puta zaredom dobija nagradu FIFE za najboljeg igrača,a drugi put je iza njega bio naš Peđa Mijatović koji je u maju '98. prošetao Perucija za trijumf Reala posle višedecenijske pauze. Tako se i na neki način stvorilo "rivalstvo" Brazil -Jugoslavija jer Slobo je još uvijek bio na vlasti, a mi đeca, bili smo ubijeđeni da imamo tim koji čine sve sami evropski Brazilci.

Ronaldo je za otprilike nekih 25 miliona tadašnjih DEM prešao u Inter, kod omraženog Moratija koji je rasipao pare,pokušavajući da nekadašnjem velikanu vrati staru slavu. Međutim,on će Inter pamtiti samo po povredama, u tih 5 sezona odigrao je 91 utakmicu i dao je 44 gola, premalo za igrača ekstra klase. Jedino što je osvojio bio je Kup UEFA, sjećam se kako je Lemanu polomio kičmu. Na SP 98 došao je kao prvi favorit za najboljeg strijelca, davao je golove u grupi, poigravao se sa Škotskom i Marokom, ali kasnije je na misteriozan način otrovan i u finalu je bio samo sjenka najboljeg na planeti. Kopa Ameriku je skoro uvijek preskakao, a zbog tada već velikih problema sa koljenima, sumnjali su da će ikad više zaigrat za brazilsku reprezentaciju. Sve ih je demantovao na SP 2002. sa najjačom frizurom svih vremena, koja je napravila bum među mojim vršnjacima širom planete. Nije mogao da odoli parama Florentina Pereza, pa se pridružio "galaktikosima", sa Figom, Zidanom i Raulom jade je radio protivničkim odbranama. Ligu šampiona nije uspio da osvoji, ali jeste 2 prvenstava, Superkup Španije i Interkontinentalni kup.

A onda je sjeo sa Galjanijem da gledaju Milan -Roma i 27 januara 2007. zvanično postao član Milana. Dobio je broj 99, debitovao 11. protiv Livorna,a već 17. protiv Siene postigao prvi gol za Milan. Taj dan se teško zaboravlja, ne samo zbog Ronalda. Nije mogao da igra u Ligi šampiona, pa nije bio dio atinske kaznene ekspedicije, a Livorno mu je došao glave nakon što je posle jednog činilo se bezazlenog skoka odnešen sa terena. Uprava Milana nije imala strpljenja da čeka njegov opravak(?!!!?) pa je nakon treće operacije ukrštenih ligamenata u karijeri, na kraju sezone ostao bez  kluba. Sa viškom kilograma, nastavio je da maltretira golmane u Brazilu, ali život van terena je ostavio pečat i kaijera se završila objektivno prije nego što je trebala.

Kad bih nabrajao sva njegova individualna priznanja tokom  karijere trebalo bi mi 3 dana, to svi njegovi fanovi znaju, a ko želi da sazna neka vidi na Wikipediji. Veliki majstor, koji je dotakao zvijezde, ali nije dovoljno dugo bio na samom vrhu svrstao se u red fudbalski fenomena.

Stariji pamte Pelea, ovi sredovječni Maradonu, današnja omladina se oduševljava Mesijem i Cristianom (i imaju potpuno pravo) ali ipak Ronaldo zauzima posebno mjesto kako u fudbalu tako i u odrastanju negovih fanova.

Prvi je lansirao kopačke u boji, mijenjao za noć po 5-6 manekenki, drogirao se, pio, ali sve mu se prašta jer je na terenu bio tata.

Jedan jedini i najveći. Luiz Nazario Da Lima Ronaldo.

  • facebook
  • twitter
  • linkedin
  • email

Komentari