Mundijalski putopis - Brazilski JNA i (su)mrak favela (FOTO)

  • facebook
  • twitter
  • linkedin
  • email

Naš prijatelj Dražen, zvani Džoni, nastavlja sa svojim pustolovinama u Brazilu. Želeo je da obiđe Vasko i Botafogo, dobio je i više nego što je tražio.

Mundijalski putopis - Brazilski JNA i (su)mrak favela (FOTO)
Nakon posjeta matičnim stadionima Flamenga i Fluminensea, na red su došla i sjedišta Vasko de Game i Botafoga.

Izbor je prvo pao na posjetu Sao Žaneariu, domu fudbalera Vasko de Game.

I Vasko de Gama, kao i svi najveći fudbalski klubovi u Riju, je osnovana kao veslački klub. Veslački klub je osnovan 1898. godine, a klub je dobio fudbalsku sekciju tek 1915. godine. Veslanje je, očigledno, krajem XIX vijeka bilo najpopularniji sport u Rio de Ženeiru, a nadmetanje posada se odvijalo u mirnim vodama zaliva na istočnoj obali i predivnim slatkovodnim lagunama u unutrašnjosti grada.

Veslački klub su osnovali portugalski imigranti, a imenu je kumovao Vasko de Gama, prvi Evropljanin koji je oplovio oko Rta Dobre Nade i pronašao pomorski put do Indije. Fudbalska sekcija je takođe nastala zahvaljujući Portugalcima koji su izvršili pripajanje fudbalskog kluba Lusitanija postojećem veslačkom klubu.

Za razliku od Flamenga i Fluminensea, Vasko de Gama je svoju fudbalsku priču krenuo pričati iz najnižih liga, a ono što ga je u početku razlikovalo od ostalih timova jeste to što su se u sastavu pored Portugalaca i njihovih potomaka, nalazili i mulati i crnci.

Tek 1923. godine Vasko ulazi u, nazovimo je, prvu ligu Rio De Ženeira (prvenstvo Karioka) i već naredne godine postaje pobjednik ovog prvenstva i to kao prvi klub koji je u svom sastavu imao igrače iz svih društvenih slojeva grada.

Kao klub sa podrškom svih slojeva stanovništva, Vasko je prijetio da će tada vodećima Flamengu, Fluminenseu i Botafogu osim titula preoteti i popularnost, pa su ga oni, potpomognuti čelnicima tadašnje fudbalske organizacije izbacili iz takmičenja. To je prouzrokovalo kontraefekat, Vasko postaje ubjedljivo najpopularniji klub u gradu u toj godini izgnanstva, pa ga, uviđajući grešku, bogatiji i do tada slavniji klubovi vraćaju u takmičenje.

Ovoliki uvod je bio zaista neophodan, jer su svi ovi događaji prethodili izgradnji stadiona Sao Žaneario, koji je u 1927. godine zasjenio stadion Fluminensea.

drazen

Sao Žaneario je u trenutku izgradnje bio najveći stadion u Južnoj Americi.

Čelnici Vasko de Game su iskoristili talas ogromne popularnosti, pa su za doskora nepoznati klub sagradili stadion na kome Vasko i dan danas igra većinu svojih prvenstvenih utakmica!

Prilikom otvaranja kapacitet stadiona je bio 35.000 mijesta, da bi se postavljanjem stolica kapacitet smanjio na današnjih 15.000. Stadion je u vlasništvu Vaska.

drazen

Ulice i stambeni objekti oko stadiona su neugledni, stadion je okružen uskim i neprohodnim jednosmijernim ulicama, dok se prekoputa glavnog ulaza u klupske prostorije i butika nalazi buvlja pijaca, doduše ukrašena velikim brojem grafita posvećenih Vasku.

drazen


drazen

Nažalost, kao dan posjete Sao Žaneariu izabrao sam baš dan kada su reprezentativci Ekvadora na njemu trenirali pred susret sa Francuskom, pa mi je ulaz i razgledanje stadiona bio onemogućen.

drazen

Ostao sam pred zidom koji opasuje stadion i koji dosta podsjeća na zid koji okružuje Partizanov stadion.

Biletarnice u tim zidovima, slične puškarnicama, posebno podsjećaju na biletarnicu na sjevernoj strani stadiona JNA.

drazen

Vrijedna spomena je i glavna zgrada sa koje se dospijeva na zapadnu tribinu stadiona. Slično Fluminenseovom stadionu, spoljni izgled zgrade u kojoj se nalaze klupske kancelarije je fascinantan. Siromašni okoliš pojačav utisak ekstravagancije.

Iza gvozdenih kapija koje su u vrijeme mog obilaska bile pod katancima, nalaze se crveni tepisi koji vode u unutrašnjost zgrade i stadiona, a na kapijama se nalazio i portir obučen u svečano odijelo kome nikakve molbe nisu ganule srce. U Brazilu kada nešto nije dozvoljeno, prosto nije dozvoljeno.

Ako ništa, kroz prozor reprezentativnog autobusa vidio sam totalno nezainteresovane igrače Ekvadora predvođene Mančesterovim Valensijom. Slaba utjeha. Od takvog stadiona sam vidio samo spoljne redove tribina, a ne klupe za rezervne igrače koji se nalaze iza golova, kao što sam se nadao i očekivao.

Botafogo, "Usamljena zvijezda" Rija, igra na Olimpijskom stadionu Žoao Avelanš, građenom za potrebe održavanja predstojećih Olimpijskih igara. Stadion je mnogo poznatiji pod nazivom Enženjao, po dijelu grada u kome se nalazi. Enženjao se nalazi u zapadnom dijelu grada, 5 stanica udaljen od Marakane, u kvartu Enženjo de Detro koji je zapravo jedna od većih favela, a što sam naknadno saznao. Živopisno mjesto za izgradnju Olimpijskog stadiona.

Sa stadiona Vaska de Game krenuo sam alternativnim linijama gradskog prevoza do stadiona Žoao Avelanš.

drazen

Vožnja gradskim autobusom u trajanja od oko 50 minuta se završila u sumrak u sred navedene favele.

Stadion je bio na vidiku, ali okruženje nije bilo nimalo prijatno. Lagano sam se uputio prema stadionu pitajući prolaznike kako najbrže da stignem na Engenjao. Kada mi je i treći uzastopni prolaznik objasnio da bi mi bilo pametnije da ne zalazim dublje u favelu, nije mi preostalo ništa drugo do da ih poslušam. Problem je bio samo u tome što ulice u ovom dijelu grada nisu obilježene kao u dijelovima namijenjenim turistima, što nisu bile osvijetljene i što se autobusko stajalište na kome sam sišao nalazi u jednosmijernoj ulici. Divna situacija za izgubljenog turistu.

Kako je mrak već pao, uličicama su počele da se kreću svakojake sijenke karakteristične za drugu, crnu stranu Brazila.

Najednom se iz tmine pojavljuje policijska patrola koje me sa neskrivenim čuđenjem ispraća do stanice metroa. Hvala im. Hvala i alternativnim vrstama gradskog prevoza, jer je veče provedeno u faveli nezaboravno iskustvo, iskustvo bez koga posjeta Brazilu ne bi bila potpuna.

A Engenjao ću "posjetiti" u prenosima sa Olimpijskih igara...
  • facebook
  • twitter
  • linkedin
  • email

Komentari