Brazil 1950 - Brazil 2014

  • facebook
  • twitter
  • linkedin
  • email

1950. je godina. FIFA, tada simpatična organizacija, zaista posvećena širenju i popularisanju ove igre, za domaćina IV svjetskog prvenstva u fudbalu određuje Brazil, zemlju koja svojim ritmovima, koloritom, vječitim ljetom budi optimizam u depresijom i atomskom prašinom prekrivenom svijetu.

Brazil 1950 - Brazil 2014
O autoru: Dražen Nikolić je fudbalski entuzijasta, zaljubljenik u ovaj sport, advokat koji je svoju ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svetu pretočio i kroz iskustva sportskog novinarstva u BiH. Pročitajte njegov prvi u nizu tekstova o Brazilu, o Mondijalu koji će pratiti i uživo, odakle će slati svoje utiske za čitaoce sajta Sportske.net.

brazil 1950

1950. je godina.

Svijet se oporavlja od posledica II svjetskog rata. Njemačka je podijeljena na dva dijela, kao personifikacija posleratovske podjele svijeta na interesne zone. U SSSR, Staljinova paranoja dostiže vrhunac, u SAD predsednik Heri Truman brine o invaziji Sjeverne na Južnu Koreju, uporedo razvijajući ratom neoštećenu privredu.

Ujedinjeno kraljevstvo se ne snalazi u novom vremenu i kralj Džordž VI se odlučuje za provjereno rješenje - imenuje Vinstona Čerčila za premijera. Francuska je u sijenci aure Šarla De Gola, koji će par godina kasnije, kao i Čerčil, biti zamoljen da preuzme brigu o dezorjentisanoj četvrtoj Republici.

Jugoslavija je rekla "ne" i svoj samoupravni socijalizam razvija na banovićkom uglju koji se iz brčanske luke plovnim putevima doprema u sve veće gradove FNRJ kao najjeftiniji ogrijev.

Svjetsko prvenstvo u fudbalu se ne održava 1942. i 1946. godine zbog rata, pa pehar Žila Rimea od 1934. godine i pogotka Skijavija u 5' prvog produžetka protiv Čehoslovačke prati uspon i pad Musolinija, te kasnije političke igre koje se na trusnim Apeninima danas ne mogu odvojiti od bunga-banga druženja.

FIFA, tada simpatična organizacija, zaista posvećena širenju i popularisanju ove igre, za domaćina IV svjetskog prvenstva u fudbalu određuje Brazil, zemlju koja svojim ritmovima, koloritom, vječitim ljetom budi optimizam u depresijom i atomskom prašinom prekrivenom svijetu. Gradi se Marakana da bi poslužila samo jednoj stvari - trenutku u kom kapiten karioka, Augusto Da Kosta, praćen pogledom punim iščekivanja 200.000 Brazilaca podiže pehar i izaziva uzdah identičan onom koji se otme iz grudi kada po prvi put vidite ženu svog života znajući da je to ona prava, ona jedina, ona od koje se nećete rastati čitav život.

No, sudbina tog 16. jula 1950. godine odbija da spoji one koji su suđeni jedno drugom. Odbija uslišiti želju čiju snagu imaju osjetiti Šveđani koji gube 7-1, a odmah zatim i Španci koji prolaze bolje od Šveđana, pa ih Brazilci pobjeđuju 6-1. Brazilu u poslednjoj utakmici odgovara neriješen rezultat, ali se u istoriju ne ulazi tim rezultatom. Brazil uvijek napada (osim kada ga sa klupe predvodi Dunga) i tog vrelog popodneva, tog 16.07.1950. godine Friasa u 47' minutu odlučujuće utakmice osjeti kako je to biti u raju! Brazil vodi 1-0! Svi na stadionu, svi u Rio De Ženeiru, svi u toj ogromnoj zemlji punoj nama neshvatljivih krajnosti i kontadiktornosti, pretvaraju se u jedno uho prislonjeno na tranzistor, očekujući još vedrih vijesti od radio reportera koji u tim trenucima misli da radi prenos svog života.

Minuti prolaze, slušaoci pokušavaju da shvate zbog čega se publika na stadionu ne čuje kao na ranijim utakmicama, zašto se u glasu reportera svake sekunde sve neskrivenije osjeti neka nelagoda, zašto svako od njih niz leđa osjeti trnke nesigurnosti...

Urugvaj je već osvajao Svjetsko prvenstvo. Kod kuće, u Montevideu. Sada su gosti na legendarnoj Marakani, koja je u legendu ušla istog onog sekunda kada je na njoj prvi put lopta šutnuta. Prethodnici i uzori Forlana, Suareza i Kavanija su opušteni. Za drugu titulu im treba pobjeda. Brazil vodi 1-0. I dalje su opušteni, jer kod protivnika počinju osjetiti strah. Isti onaj strah, rastrojstvo duha, koje se čitalo u očima Asamoe Đijana prije 4 ljeta kada je hvatao zalet radi izvođenja jedanaesterca u 90 i nekom minutu.

Skiafino u 66' poravnava rezultat. Brazil je i dalje svjetski prvak. Ali se u istoriju ne ulazi neriješeno. Utakmica se nastavlja. Napadi se smjenjuju. Brazilcima kao da su noge svezane u brodski čvor, pogled im je mutan, bez fokusa, stižu pred gol Urugvajaca, ali Ademir, Zizinjo i Žair su blijedi, neprepoznatljivi, šutevi su im neprecizni, bez snage, bezopasni. Urugvajci su odlučni, pogled trezven, tijela razigrana, duh oslobođen. Radio reporteru je glas promukao, utihnuo, svi, pa i slušaoci osjete da je pogodak Giđija u 79' minutu neumitan.

Sudbina se igra se Brazilcima. Razdvaja je od onog što im pripada. 20 Urugvajaca među 200.000 domaćih navijača i igrača slavi! 1-2 za nebesko plave. Utakmica je u tom 79' minutu završena. Sudija Rider označava da lopta ponovo krene sa centra, ali za tim nema potrebe. Ostalo je 11 nesnošljivih minuta, 11 minuta bez boje, tona, mirisa, kojih se ni dan danas niko ne sjeća, niti želi da ih se sjeća.

brazil 1950

Rider i zvanično označava kraj utakmice.

Brazil prvu titulu osvaja 1958. godine u Švedskoj. Drugu 1962. godine u Čileu. Slijede Meksiko 1970. godine i SAD 1994. godine. Svi se sjećamo Japana i 2002. godine kada karioke osvajaju 5 titulu.

Ali čitavom Brazilu nedostaje 11 minuta koje ih dijeli od sastanka sa njihovom sudbinom. 64 godine čekaju da se ponovo sretnu, da im se pogledi susretnu. Marakana je ponovo spremna da svjedoči zagrljaju Zlatne boginje sa onima koji igraju najbolji fudbal. Sretali su se oni i do sada nabrojanih 5 puta, ali u prolazu, mimohodu, u komšiluku, gdje nisu mogli biti svoji na svome, prisni, oslobođeni suvišnih pogleda.

Posle 64 godine su svi spremni da dosanjaju prekinuti san.

Od 12. juna do 13. jula ove godine u Brazilu se igra XX svjetsko prvenstvu u fudbalu. Za titulu će se boriti 31 reprezentacija. Brazil neće.

Oni će se boriti za slavu, kao i za 11 momaka koji 1950. godine nisu ispunili domaći zadatak. A ako Tijago Silva 13.07.2014. godine podigne Zlatnu boginju, sa tih 11 će spasti najgora kletva koju Brazilac može imati.

  • facebook
  • twitter
  • linkedin
  • email

Komentari