Luis Enrike - Kad sat otkucava...

Autor: Boris Jovanović
subota 10.01.2015.
09:32
Izvor: Sportske.net

Asturijska tvrdoglavost podrazumeva da zid u koji se zalećete glavom na kraju popusti, ali Luis Enrike je bivši trener Barselone. Ostaje da vidimo kada će mu biti saopšteno da su u svetu jednakih neki jednakiji od drugih.

Beta/AP Photo/Alberto Saiz
Beta/AP Photo/Alberto Saiz

Povezane vesti

Luis Enrike živi na pozajmljenom vremenu. U ovom ratu sa Mesijem, u ime principa da su svi jednaki, on je samo kamikaza čiji red još nije došao.

Nije neočekivano to što se desilo Asturijcu. Pisao sam vam o tome, u njegovoj pokrajini tvrdoglavost je vrlina, a nije ni bitno koliko ćete puta glavom udariti u zid, jer jednom mora da popusti. Lučo je čekao da mu istekne "zatvorska kazna", kako je to definisao u Realu, kako bi prekršio prvu zapovest bogova fudbala i otišao tamo gde Madrid i Kastilju najviše mrze.

Nije ni tajna da je u pitanje doveo i imperatorska ovlašćenja Frančeska Totija u Rimu, niti da je prošle godine kapitenu Borhi u svlačionici Selte pokazao da ima oštrije zube. Samo, merenje dužine sa Mesijem je samoubilačka misija, u tome u Barsi niko ne može da pobedi.

Sve što se desilo u ovoj mladoj 2015. je kao i obično odškrinulo poklopac korpe sa vešom neprijatnih mirisa. Tata Martino je nedavno otkrio, naivno verujući da će to završiti van štampanih redova da je bio svestan da Mesi može da ga smeni u svakom trenutku, ali mu se nije dopadalo to što Leo pokazuje nadmoć pred drugim igračima.

Pep Gvardiola je to definisao kroz potrebu Barse, čitaj trenera, da se "Mesi smeje", u suprotnom nevolje su na horizontu. Znate i sami kako prolaze špicevi Barselone, nestaju kao oni mali crnci iz romana Agate Kristi. Luis Enrike je tvrdoglav, ali ne i lud, klub se oslobodio Aleksisa Sančeza kome se u Kataloniji nije dopadala izopštenost kraj aut linije, Suarez nije bio u poziciji da postavlja uslove. Iz tog razloga on je danas papreno skupi asistent čiji su golovi incident.

Nije ovo kritika Mesiju, taj tim on nosi na leđima godinama, uz naklon njegovim paževima koji su sa Španijom pokorili svet. Barsa voli da misli o sebi kao nečemu većem od kluba, ali i takva prodaje imidž, Leo Mesi je tu poster i tako će ostati.

Ne postoji šansa da napusti Kataloniju, to bi sve strane uvelo u problem.

Barselonu jer bi morala da menja kompletnu sliku o sebi, Mesija jer je kasno za učenje, odnosno prilagođavanje. Njegova jurnjava sa Ronaldom ne može da čeka.

Uz to, ne postoji klub koji bi isplatio pola milijarde evra za Lea u narednih pet godina. Prvo, to je rizik, jer prošlih par godina nije bio najbolji na svetu. Drugo, ma šta pričali, fudbal nije igra tridesetogodišnjaka kao nekad. Veći broj utakmica znači i veći broj pređenih kilometara, ranije vam nakače etiketu polovnjaka kome je istekla garancija, iako vas je prethodni vlasnik ispolirao.

Barselona, čitaj Mesi ima luksuz da sačeka Luisa Enrikea, na zicer. Lučo može da izgubi par utakmica i bude prognan iz kraljevstva, ili da pobeđuje do juna i izabere razlog zbog koga će kao u špageti vesternu poput pravednika odjahati u sumrak namrgođenog izraza lica. Ono što ne može je da planira na duge staze...

Ne zaboravite i da smena vlasti, očekivana ako se Laporta kandiduje podrazumeva i promenu partijski zaposlenih činovnika. Svi predsednikovi ljudi ne postaju savetnici kao u balkanskoj politici, već odlaze sa poraženim. Bertomeu je domina koja će srušiti sve ostale koje su se na njega naslanjale.

Jedino je pitanje tajminga, Barsa i Mesi će u nekom trenutku 2015. imati novog trenera. Ova bitka je završena pre nego je i počela...

Ne propustite