Premijer Liga - 'Megabowl'

Autor: Miloš Marković
ponedeljak 24.11.2014.
15:42
Izvor: Sportske.net, Vuk Bošković

U jednom od svojih najboljih filmova, „Semi-Pro“, Vil Farel igra Džeki Muna, vlasnika, igrača i promotera izmišljenog polu-profesionalnog košarkaškog tima „Tropiks“ koji se tokom sedamdesetih takmiči u američkoj ABA ligi.

Beta/AP Photo/Tim Ireland
Beta/AP Photo/Tim Ireland

Povezane vesti

Radnja se dešava tokom poslednje sezone lige, nakon koje će se ona spojiti sa NBA, a samo četiri tima će nastaviti da postoje.

Mun, koji je netalentovan i kao igrač i kao vlasnik, želi više od svega da ima svoju NBA franšizu, i tokom sezone njegov tim čini sve ne bi li se dokopao četvrtog mesta. Međutim, kada mu postane jasno da će u NBA četiri najveća tima bez obzira na plasman, Mun odlučuje da poslednji meč „Tropiksa“, koji nema nikakav takmičarski značaj, promoviše kao veliko finale:„Megabowl“, sve sa konfetama, pompom i ogromnim peharom za pobednika.

Ideja „Megabowl“-a je postala sastavni deo ovog prvenstva, i bila je jako izražena na „Emiratima“ u subotu uveče.

Čelsi je daleko ispred, Siti jedva uspeva da održi korak i svaka nova utakmica izgleda kao još jedna potencijalna kora od banane. Sautemptonu će biti potrebno čudo veće i od ovog koje su do sada napravili da bi ostali u trci za titulu- dolazi im jako težak raspored, a sigurno i povrede i gubitak forme najboljih igrača.

Premijer liga jeste uzbudljiva i nepredvidiva, ali stvarno treba mnogo toga da se desi da Čelsi ne dođe do titule u laganom trku. Ono što ostaje ostalima je fudbalska verzija „Megabowl“-a: ko će obezbediti mesta u Ligi Šampiona. Arsenal je na tom nivou već godinama. On je u stvari i uspostavio „top 4“ kao nešto što je prihvatljivo kao cilj. Junajted je sa druge strane i dalje u modu rekonstrukcije. Zbog povreda i konstantnog menjanja formacije, oni prvih dvadeset minuta svakog meča izgledaju kao da su došli „sa livade“. Arsenal je uspeo, samo onako kako Arsenal to može, da ne postigne jedan, dva ili tri gola, uprkos najboljim naporima odbrane Junajteda da im to omogući.

Sat vremena ovog meča je izgledalo kao paradoks koji bi trebalo da je moguć samo u teoriji: u svakom trenutku je izgledalo kao da Junajted samo što nije primio gol i u svakom trenutku je bilo potpuno jasno da Arsenal nikada neće doći do Junajtedove mreže. I naravno, ovu gotovo nemoguću, a opet, sasvim logičnu, ravnotežu moglo je da razbije samo nešto idiosinkratično, nešto što je istovremeno jako glupo i smešno, nešto što je spoj Beni Hila i Monti Pajtona, nešto direktno iz nekog filma Vila Farela.

Nakon Gibsovog auto-gola, sve je dobilo neku vrstu retro šarma. Navijači oba kluba su tih pola sata gledali kao rekapitulaciju poslednjih deset godina Arsnel- Junajted utakmica. Svaka od „Pica skandala“ na ovamo je izgledala kao tih poslednjih pola sata: Arsenal ima loptu i ne zna šta će sa njom, a Junajted čeka kao zapeta puška da da gol iz kontre. Na „klađenju uživo“ kvota na „0-4“ je trebalo da bude manja nego na „1-1“.
U danima pred utakmicu, svi su se koncentrisali na „Velbek može da se osveti Van Galu zato što ga je prodao“,  a zaboravili su da čak ni Junajnted Dejvida Mojsa nije izgubio od Vengerovog Arsenala.

Pričati o Arsenalu i njegovim problemima je suvišno i nepotrebno. Svi sve znaju. Venger se neće promeniti, neće evoluirati, neće se prilagoditi. Previše je uspeha imao u svojoj karijeri i previše je star da se menja. Svaka nova utakmica sa Junajtedom je samo surovi podsetnik na „Pica skandal“, na trenutak kada su „Nepobedivi“ prestali da budu to, a Venger prošao svoj zenit. Junajted će se ove godine boriti za „Megabowl“ sa Arsenalom. Sledeće bi trebalo da to ostavi iza sebe.


„Quit Without Saving“
   
Svi koji su igrali ili igraju „Football Manager“znaju za ovu opciju. Igračima je uglavnom iskušenje ne upotrebiti je posle teškog poraza ili otkaza ili ispadanja. Meni je trenutak slabosti bio jedino nakon lošeg prelaznog roka. Prelazni rok sam uvek prolazio u jednoj, maratonskoj sesiji od nekoliko sati, i ako bi na kraju bio nezadovoljan igračima koje sam doveo i koje nisam uspeo da prodam, uvek bi postojao trenutak kada bih pomislio da mišem kliknem ovo dugme i sve krenem od početka.

Britain Soccer Premier League

Kako bi Brendan Rodžers želeo da ima ovu opciju sada. Juče je priznao da mu je posao u opasnosti. Navijači počinju da gube strpljenje, nezadovoljstvo među igračima je toliko da počinje da curi u novine. Staridž je povređen do kraja kalendarske godine. Lugodorec mora da se pobedi u gostima, a tamo je Bazel izgubio, a Real se mučio. Za sve ovo ima mnogo razloga, ali glavni su pogrešni, nepromišljeni, u žaru trenutka urađeni transferi. Kada se svi ti igrači pogledaju zajedno, ne izgledaju loše. Ali pojedinačno, svaki potez koji je Rodžers povukao letos je bio pogrešan.  

Poslednjih 12 meseci Liverpula su kao amplitude pulsa tokom srčanog udara. Ako linija postane ravna, Rodžers će ostati bez posla. Ako se puls makar malo normalizuje, Rodžers će zadržati posao, ali će sasvim sigurno izgubiti kontrolu nad transferima koju je tek skoro dobio. Fiskalno odgovorni Henri će u svakom slučaju uzeti nazad u ruke finansije svog kluba. Šta god da se desi, Rodžers će verovatno žaliti zbog svojih odluka u poslednjih nekoliko meseci i što nema opciju da resetuje ovu sezonu.


Alan Pardew Is A Genius!
 
Ili barem svi u Njukaslu sada to misle.

Britain Soccer Premier League

Ceo klub pati od kolektivne amnezije. Kao da su se Vil Smit i Tomi Li Džons pojavili u crnim odelima i „Neuralajzerom“ na Sejnt Džejms Parku. Navijači idu iz ekstrema u ekstrem. Pre mesec dana su u protestu odlazili sa stadiona pre kraja meča i pravili ogromne transparente sa pozivima na otkaz. Dejvid Mojs je trebalo da se seli za severoistok Engleske umesto na severoistok Španije. Sada navijaju za klub koji je u boljoj formi od Čelsija.

Alan Pardju je arogantan, narcisoidan, taktički rigidan i ne baš preterano talentovan menadžer. On nema kontrolu nad transferima, poslednjih par prelaznih rokova nije imao ni finansijsku podršku.

Vlasnik kluba je više zainteresovan za preuzimanje Rendžersa nego za vođenje Njukasla. Poenta je da ne zavisi mnogo toga od Pardjua i da je sreća bila jedan od značajnijih faktora u poslednjih nekoliko meseci. Prvo veliki manjak iste, a sada višak. To će se verovatno uskoro normalizovati. Ili neće.

U svakom slučaju, neće imati previše veze sa navijačima ovog kluba. Ova sezona u Njukaslu kao da je „priča sa poukom“ o tome koliko treba slušati navijače kada se donose kadrovske odluke u klubu. Pouka uključuje izraze „kako vetar duva“, „bazirano na emocijama“ i „ignorisati“ u CAPS LOCK-u.

Ne propustite

Preporuka za vas

Obavezno pročitati

WEB preporuke