Boban Marjanović - Jedan od najboljih rukija ikada?
Autor: Nikola Miloradović
ponedeljak 23.05.2016.
15:58
Izvor: Sportske.net
Srpski gorostas osvojio je NBA ligu ne samo svojom pojavom već i svojim sjajnim partijama ove sezone, a koliko je dobro svoju ruki sezonu odigrao Bobi, mnogi nisu u potpunosti ni svesni.
usatoday.com
Povezane vesti
Rodio se u Zaječaru, pre 27 godina. Zbog njegove nadprosečne visine, Bobija su počeli da primećuju košarkaški "znalci", već kada je imao 13 godina. Na kraju osmog razreda, imao je "okruglo" dva metra, a godinu dana kasnije, kada je potpisao za ekipu všračkog Hemofarma, porastao je još 9 centimetara.
Seniorsku karijeru, otpočeo je upravo u redovima "Farmaceuta" u sezoni 2005/06. Bio je rezervni centar Rašku Katiću, ali je i pored toga imao veliki uticaj na igru ekipe iz Vršca.
Na leto 2010. godine, kreće Bobijeva "evropska avantura". Legendarni trener Partizana, a sada šef struke francuskog Limoža, Dule Vujošević, doveo ga je u moskovski CSKA, gde je potpisao trogodišnji ugovor.
Ipak, kako je Vujošević smenjen sa mesta trenera ekipe, tako je i njegova pozicija dovedena u pitanje, te je već u decembru, prosleđen na pozajmicu u litvanski Žalgiris.
"Avanturu" po Evropi završava u redovima Nižnjeg Novgoroda, krajem 2011. godine, a u januaru naredne godine dolazi u kragujevački Radnički. Ulogu epizodiste i rezerviste, sa sobom je nažalost poneo i u Šumadiju, jer je Jadranskom ligom u to vreme dominirao njegov saigrač, takođe centar, Dejvid Sajmon. Jedan od glavnih Bobijevih aduta, počeo je da se primećuje tokom njegove epizode u Radničkom, a to je procenat šuta sa linije penala, koji je u Jadranskoj ligi bio na zavidnih 92,9%, a 89,7 procenata u KLS-u.
Na leto 2012. kreće Bobijeva renesansa. Potpisao je ugovor sa Mega Vizurom, a pod vođstvom Dejana Milojevića je naparvio veliki napredak, te je kasnije proglašen i za MVP-a regularnog dela KLS-a i Superlige Srbije.
Godinu dana nakon dolaska u Vizuru, Bobi pravi najbolji potez u karijeri. Leta 2013. godine, Marjanović postaje igrač Crvene Zvezde. U redovima "crveno-belih", Bobi je pokazao sve svoje kvalitete. Osvojio je sa Zvezdom titulu šampiona Srbije i ABA ligu 2015. godine, uz dva Kupa Radivoja Koraća. U Evroligi je beležio fenomenalne partije, pa je na kraju bio uvršten i u idealnu petorku najkvalitetnijeg klupskog košarkaškog takmičenja u Evropi. Pored toga oborio je i nekoliko evroligaških rekorda, kao što je broj dabl-dablova u jednoj sezoni (16), ukupan broj skokova u jednoj sezoni (256), kao i ukupan indeks korisnosti u jednoj sezoni, čak 616. Bio je i najefikasniji igrač grupne faze takmičenja, dva puta je bio MVP kola takođe tokom grupne faze i jednom tokom Top 16 faze evroligaškog takmičenja.
Sjajne partije preporučile su ga ni manje ni više nego legendarnom Gregu Popoviču, i njegovim San Antonio Sparsima, možda i najboljem timu u NBA ligi u poslednjih desetak godina.
U julu 2015. godine, Bobi je potpisao jednogodišnji ugovor sa Sparsima i tako ostvario svoj san, dobio je šansu da zaigra u najkvalitetnijem košarkaškom takmičenju na planeti, NBA ligi.
Niko nije mogao da zna, šta "ludi Srbin" planira sa 221 centimetara visokim centrom. Prvi znak da Pop ozbiljno računa na srpskog gorostasa je bio kada je medicinsko osoblje Sparsa odlucilo da ne dozvoli Bobanu da se prikljuci našoj reprezentaciji na Evropskom šampionatu u Francuskoj, Hrvatskoj, Nemačkoj i Litvaniji, zbog otoka na desnom skočnom zglobu!
Smatrali su u franšizi iz drugog po veličini grada Teksasa, da je povreda nešto ozbiljnija, te nisu hteli da rizikuju da ostanu bez pomoći nedraftovanog rukija visokog dva metra i 21 centimetara.
Ipak nije sve teklo "kao po loju" za našeg Bobija. Počelo je okej, debitovao je "naše gore list" 30. oktobra prošle godine u pobedi nad Bruklin Netsima, a tada je ubeležio i svoje prve NBA poene. Meč je završio sa 6 poena i 5 skokova.
U novembru se Bobi, blago rečeno "nije naigrao". Dobijao je priliku "na kašičicu", igrao je svega 3,6 minuta u proseku i za to vreme beležio 1,5 poena po meču, zanemarljivo.
Četvrtog dana narednog meseca, Bobi odlazi u razvojnu ligu, činilo se da će se njegova NBA karijera završiti pre nego što je počela u tom trenutku. Dodeljen je filijali San Antonija, Ostin Sparsima, a Bobi je bio determinisan da dokaže da vredi više. Nakon samo dva dana u NBDL ligi, Bobinator se vraća u San Antonio, i to na velika vrata! To se dogodilo zahvaljujući dominantnoj partiji srpskog centra u razvojoj ligi, gde je zabeležio 34 poena i 13 skokova!
Sjajan nastup protiv 76ersa, dao je Bobiju malo više prostora, pa je poslednji mesec 2015. godine završio sa 7,9 poena u proseku za nešto više od 10 minuta na parketu po meču. Poslednji meč Sparsa u decembru, obeležio je i sa 12 skokova za 15 minuta, što je najveći broj uhvaćenih lopti za 15 ili manje minuta u istoriji franšize.
U martu, Pop još jednom šalje našeg momka u "Di ligu", na kaljanje. On ponovo oduševljava u dresu Ostin Sparsa, pa ga Popovič opet vraća nakon samo dva dana, a on mu, kao i u prvom slučaju, još jednom uzvraća fenomenalnom partijom. Marta 23, Bobi postiiže 19 poena, do tada rekord NBA karijere, protiv Majami Hita, jedne od najboljih defanzivnih ekipa u ligi. U poslednjem meču regularnog dela sezone, obara i taj rekord, i postiže 22 poena, uz 12 skokova u pobedi nad Dalas Mevsima.
U plej-ofu se ipak nije naigrao, a njegovi Sparsi su sezonu završili u šestom susretu polufinala Zapada, protiv Oklahome, nakon poraza od 14 razlike u gostima. Bobi je na tom susretu odigrao sedam minuta, i zabeležio svega 2 poena i jednu uhvaćenu loptu.
Bobi je tokom ove sezone postao ljubimac navijača San Antonio Sparsa. Koliko je Marjanović popularan u San Antoniju, govore i činjenica da je jedan od navijača NBA franize iz ovog grada, napravio frizuru sa Bobijevim likom na potiljku, kao i podatak da je jedan vlasnik lanca restorana u San Antoniju, nazvao jedan od svojih hamburgera po našem košarkašu, preciznije, 15 centimetara visoki hamburger dobio je ime "Boban burger".
Pored svega toga, činjenica je da je priznanje za rukija godine u NBA ligi otišlo u ruke centra Minesota Timbervulvsa Karla-Entonija Taunsa, a i da se još jedan "naše gore list" našao među kandidatima za nagradu, tačnije na trećem mestu, i to nije Boban Marjanović, već Nikola Jokić, centar Denver Nagetsa. Bobija na ovoj listi nema, zbog činjenice da nije imao dovoljno dobru minutažu. Da je centar Sparsa igrao više, nema sumnje da bi lista najboljih rukija ove sezone izgledala nešto drugacije.
Vi se sada sigurno pitate, kako je moguce da košarkaša koji je na 54 susreta postizao 5,5 poena u proseku, stavljamo u isti koš sa igračem koji je na 82 susreta beležio 18,3 poena po meču. E pa, ako se to pitate onda verovatno ne znate sledeće podatke.
Pa da počnemo...
Bobi beleži 21 poena, 13,7 skokova (zaključno sa 5,2 ofanzivnih), 1,6 blokada i 0,9 ukradene lopte na svakih 36 minuta na parketu. Još neverovatnija stvar je i podatak da je Bobijev takozvani "Pravi procenat šuta" (dalje u tekstu - PPŠ), na kraju sezone na 66,2%, što je rezultat odmah iza, nećete verovati, najboljeg u ligi u ovom parametru Sefa Karija, čiji PPŠ iznosi sjajnih 66,9 %!
Do 10. februara, Bobi je odigrao devet mečeva u kojima je na parketu proveo 15 ili više minuta. Tokom tih susreta on beleži 12,1 poena u proseku, 7,8 skokova, 1,1 blokada i 0,7 ukradenih lopti, dok je njegov PPŠ tokom tih susreta bio 64,4%. Iz toga možemo zaključiti da nema susreta u kom Marjanović dobije minute, da poverenje ne uzvrati dobrim "brojkama".
Uzmimo u obzir i takozvani "Player Impact Estimate (PIE)", ili prosečan uticaj jednog igrača, grubo prevedeno. Putem ovog parametra, izračunava se igračev uticaj na svaku utakmicu posebno. Dakle, uzme se sve što jedan igrač uradi u toku jednog susreta (poeni, skokovi, promašena bacanja itd.) i to se uporedi sa statistikom skupljenom od strane svih u toj utakmici. Kako je na terenu u svakom trenutku 10 igrača, prosečan PIE za pojedinca je 10 odsto. Marjanovićev PIE sredinom februara, ipak sa ograničenim brojem minuta na parketu, iznosio je neverovatnih 19,5 odsto, što je bio drugi rezultat u NBA ligi u tom trenutku, opet iza jednoglasnog MVP-a ove godine Karija koji je imao 20,2 odsto. Valja napomenuti da je Bobijev saigrač, legendarni Tim Dankan, u svojoj ruki sezoni 1996/97, imao prosečan PIE od 17,5 odsto, što je najbolji rezultat od strane novajlija u ligi ikada. Jeste Dankan igrao daleko više te sezone nego što je Marjanović igrao ove, ali ovo je još jedan dokaz koliko je naš centar produktivan kada je na parketu.
A onda dolazimo i do popularnog "PER-a" (player efficiency rating), ili "rejtinga efikasnisti igrača". Nešto slično indeksu korisnosti u evropskoj košarci, samo na američki način. Dakle, uzme se u obzir čitava statistika, i dobra (pogoci, asistencije, skokovi, blokade, ukradene lopte itd.) i loša (promašaji iz igre, izgubljene lopte, faulovi) i sve se to ukrsti sa minutažom igrača, kao i ritmom tima.
Tokom istorije NBA lige, samo tri igrača imala su PER iznad 31 na kraju sezone, Vilt Čemberlejn, Majkl Džordan i Lebron Džejms. Ove sezone, neverovatni Stef Kari drži brojku preko 31, te je još uvek u izglednoj prilici da se još jednom upiše u anale lige, a do sredine februara preko 31 je bio i naš Bobi sa 31.1 PER rejtingom. Trenutno je trećem mestu lige u po tom parametru, iza Karija i Kevina Djurenta, sa 27.7 rejtingom efikasnosti!
Postavlja se i pitanje, da li Bobijev sjajan učinak po minutu na parketu ove sezone, pomaže Sparsima da dođu do pobeda? Tu se koristimo parametrom "win shares per 48 minutes" (WS/48). Ovaj parametar predstavlja brojku koja se dobije na osnovu produktivnosti igrača (računa se broj šuteva koje je igrač pogodio kao i asistencije i ofanzivni skokovi), kao i broja napada koje igrač ima u toku jedne utakmice. Tacnije, "win shares" po utakmici (ili 48 minuta), predstavlja procenu broja pobeda kojima jedan igrač doprinese na svakih 48 minuta.
Gledajući ovaj parametar, Bobi je ispred svih u ligi sa 0,325 WS/48! Drugi je MVP regularnog dela lige Stef Kari, sa 0,318!
Napomenimo da je najveci WS/48 u istoriji lige 0,340, zabeležen od strane Karim Abdul-Džabara u sezoni 1971/72, a samo tri igrača u istoriji lige su uspela da završe sezonu sa ovim parametrom iznad 0.300, naravno pored Džabara, a to su ponovo Čemberlejn, Lebron Džejms i Džordan! U fino društvo je ušao naš Bobi, mora se priznati.
Nesumnjivo je da Boban Marjanović koristi svoju visinsku prednost na najbolji mogući način. Bobi je dominantan u blizini obruča, kako je njegov procenat uhvaćenih lopti 21,7, što je četvrti rezultat lige. Kada odatle izdvojimo ofanzivne skokove, dolazimo do podatka da našem Bobiju tu nema ravnog. Na "ofanzivnom staklu", Bobi ima procenat od 16,9, što je najbolji rezultat u ligi!
Klasičan primer kako Marjanović "skuplja" promašaje svojih saigrača i pretvara ih u "lagane" poene!
Detaljnu statistiku Bobijeve ruki sezone možete pogledati OVDE.
I pored njegove dominacije u reketu, neverovatno je da čovek te visine ima tako "meku" ruku. Tokom ove sezone smo mogli da vidimo Bobija kako deli asistencije, i pogađa šuteve sa poludistance. Internetom kruže i snimci na kojima Boban vežba trojke na treninzima!
Ako mu i ovo pođe za rukom, drž' se NBA ligo!
Ipak, ne smemo prenagliti i odmah Marjanovića popeti na kakav pijedestal. Moramo sa rezervom uzeti sve ove podatke, jer je pre svega, ova statistika došla uglavnom protiv "drugih" petorki timova širom NBA lige. Brojke su zaista impozantne, i sa razlogom puni optimizma čekamo već sada novu sezonu, da vidimo kako će se naš Bobi snaći i hoće li mu Popovič udeliti koji minut više na parketu.
Tu je i podatak o "velikim momcima" NBA lige koji ne smemo nikako zanemariti. Naime, do ove sezone, svega 10 košarkaša sa preko 220 centimetar visine, uspeli su da odigraju 300 ili više utakmica tokom svoje karijere u najkvalitetnijem košarkaškom takmičenju na planeti. Od svih njih, dvojicu možemo izdvojiti kao elitne pojedince ove lige, Jao Minga i Arvidasa Sabonisa.
Znamo i da Boban Marjanović nikada nije ni prišao cifri od 82 odigrane utakmice tokom jedne sezone, tako da moramo da shvatimo da je potreban duži period adaptacije i pripreme za tako nešto, kako bi se izbegle povrede.
Jedno je sigurno, Bobi je svoju priliku ove sezone vrlo dobro iskoristio, sada mu ostaje da nastavi sa napornim radom, i nema sumnje da će mu se to još jednom isplatiti. San Antonio Sparsi vrlo dobro znaju šta rade, sve je evidentnije da će Marjanović produžiti saradnju sa njima, te ne bi čudilo da u Bobiju spremaju neko veliko iznenađenje za NBA ligu, i da jednostavno ne žele ništa da požuruju.
Nama ostaje da žalimo što ćemo najverovatnije bez njegove pomoći ostati u kvalifikacijama za Rio, ali verujemo da će Bobi biti tu, za reprezentaciju Srbije, ako se kvalifikujemo na predstojeće Olimpijske igre.
Bilo kako bilo, Bobi, držimo ti palčeve i znaj da ćemo te i sledeće sezone verno pratiti u pohodu na "prsten"!
Seniorsku karijeru, otpočeo je upravo u redovima "Farmaceuta" u sezoni 2005/06. Bio je rezervni centar Rašku Katiću, ali je i pored toga imao veliki uticaj na igru ekipe iz Vršca.
Na leto 2010. godine, kreće Bobijeva "evropska avantura". Legendarni trener Partizana, a sada šef struke francuskog Limoža, Dule Vujošević, doveo ga je u moskovski CSKA, gde je potpisao trogodišnji ugovor.
Ipak, kako je Vujošević smenjen sa mesta trenera ekipe, tako je i njegova pozicija dovedena u pitanje, te je već u decembru, prosleđen na pozajmicu u litvanski Žalgiris.
"Avanturu" po Evropi završava u redovima Nižnjeg Novgoroda, krajem 2011. godine, a u januaru naredne godine dolazi u kragujevački Radnički. Ulogu epizodiste i rezerviste, sa sobom je nažalost poneo i u Šumadiju, jer je Jadranskom ligom u to vreme dominirao njegov saigrač, takođe centar, Dejvid Sajmon. Jedan od glavnih Bobijevih aduta, počeo je da se primećuje tokom njegove epizode u Radničkom, a to je procenat šuta sa linije penala, koji je u Jadranskoj ligi bio na zavidnih 92,9%, a 89,7 procenata u KLS-u.
Na leto 2012. kreće Bobijeva renesansa. Potpisao je ugovor sa Mega Vizurom, a pod vođstvom Dejana Milojevića je naparvio veliki napredak, te je kasnije proglašen i za MVP-a regularnog dela KLS-a i Superlige Srbije.
Godinu dana nakon dolaska u Vizuru, Bobi pravi najbolji potez u karijeri. Leta 2013. godine, Marjanović postaje igrač Crvene Zvezde. U redovima "crveno-belih", Bobi je pokazao sve svoje kvalitete. Osvojio je sa Zvezdom titulu šampiona Srbije i ABA ligu 2015. godine, uz dva Kupa Radivoja Koraća. U Evroligi je beležio fenomenalne partije, pa je na kraju bio uvršten i u idealnu petorku najkvalitetnijeg klupskog košarkaškog takmičenja u Evropi. Pored toga oborio je i nekoliko evroligaških rekorda, kao što je broj dabl-dablova u jednoj sezoni (16), ukupan broj skokova u jednoj sezoni (256), kao i ukupan indeks korisnosti u jednoj sezoni, čak 616. Bio je i najefikasniji igrač grupne faze takmičenja, dva puta je bio MVP kola takođe tokom grupne faze i jednom tokom Top 16 faze evroligaškog takmičenja.
Sjajne partije preporučile su ga ni manje ni više nego legendarnom Gregu Popoviču, i njegovim San Antonio Sparsima, možda i najboljem timu u NBA ligi u poslednjih desetak godina.
U julu 2015. godine, Bobi je potpisao jednogodišnji ugovor sa Sparsima i tako ostvario svoj san, dobio je šansu da zaigra u najkvalitetnijem košarkaškom takmičenju na planeti, NBA ligi.
Niko nije mogao da zna, šta "ludi Srbin" planira sa 221 centimetara visokim centrom. Prvi znak da Pop ozbiljno računa na srpskog gorostasa je bio kada je medicinsko osoblje Sparsa odlucilo da ne dozvoli Bobanu da se prikljuci našoj reprezentaciji na Evropskom šampionatu u Francuskoj, Hrvatskoj, Nemačkoj i Litvaniji, zbog otoka na desnom skočnom zglobu!
Smatrali su u franšizi iz drugog po veličini grada Teksasa, da je povreda nešto ozbiljnija, te nisu hteli da rizikuju da ostanu bez pomoći nedraftovanog rukija visokog dva metra i 21 centimetara.
Ipak nije sve teklo "kao po loju" za našeg Bobija. Počelo je okej, debitovao je "naše gore list" 30. oktobra prošle godine u pobedi nad Bruklin Netsima, a tada je ubeležio i svoje prve NBA poene. Meč je završio sa 6 poena i 5 skokova.
U novembru se Bobi, blago rečeno "nije naigrao". Dobijao je priliku "na kašičicu", igrao je svega 3,6 minuta u proseku i za to vreme beležio 1,5 poena po meču, zanemarljivo.
Četvrtog dana narednog meseca, Bobi odlazi u razvojnu ligu, činilo se da će se njegova NBA karijera završiti pre nego što je počela u tom trenutku. Dodeljen je filijali San Antonija, Ostin Sparsima, a Bobi je bio determinisan da dokaže da vredi više. Nakon samo dva dana u NBDL ligi, Bobinator se vraća u San Antonio, i to na velika vrata! To se dogodilo zahvaljujući dominantnoj partiji srpskog centra u razvojoj ligi, gde je zabeležio 34 poena i 13 skokova!
Popovič ga je već sledećeg dana vratio u roster, a samo dan nakon povratka, tačnije sedmog decembra, Bobi mu se i zahvalio. Za samo 17 minuta na parketu, Marjanović je Filadelfija 76ersima ubacio 18 poena, uz šut iz igre 8/10, dve ukradene lopte, asistenciju i četiri skoka! Pokazao je Bobi NBA ligi "od kojeg se drveta prave kašike"!
Sjajan nastup protiv 76ersa, dao je Bobiju malo više prostora, pa je poslednji mesec 2015. godine završio sa 7,9 poena u proseku za nešto više od 10 minuta na parketu po meču. Poslednji meč Sparsa u decembru, obeležio je i sa 12 skokova za 15 minuta, što je najveći broj uhvaćenih lopti za 15 ili manje minuta u istoriji franšize.
U martu, Pop još jednom šalje našeg momka u "Di ligu", na kaljanje. On ponovo oduševljava u dresu Ostin Sparsa, pa ga Popovič opet vraća nakon samo dva dana, a on mu, kao i u prvom slučaju, još jednom uzvraća fenomenalnom partijom. Marta 23, Bobi postiiže 19 poena, do tada rekord NBA karijere, protiv Majami Hita, jedne od najboljih defanzivnih ekipa u ligi. U poslednjem meču regularnog dela sezone, obara i taj rekord, i postiže 22 poena, uz 12 skokova u pobedi nad Dalas Mevsima.
U plej-ofu se ipak nije naigrao, a njegovi Sparsi su sezonu završili u šestom susretu polufinala Zapada, protiv Oklahome, nakon poraza od 14 razlike u gostima. Bobi je na tom susretu odigrao sedam minuta, i zabeležio svega 2 poena i jednu uhvaćenu loptu.
Bobi je tokom ove sezone postao ljubimac navijača San Antonio Sparsa. Koliko je Marjanović popularan u San Antoniju, govore i činjenica da je jedan od navijača NBA franize iz ovog grada, napravio frizuru sa Bobijevim likom na potiljku, kao i podatak da je jedan vlasnik lanca restorana u San Antoniju, nazvao jedan od svojih hamburgera po našem košarkašu, preciznije, 15 centimetara visoki hamburger dobio je ime "Boban burger".
Pored svega toga, činjenica je da je priznanje za rukija godine u NBA ligi otišlo u ruke centra Minesota Timbervulvsa Karla-Entonija Taunsa, a i da se još jedan "naše gore list" našao među kandidatima za nagradu, tačnije na trećem mestu, i to nije Boban Marjanović, već Nikola Jokić, centar Denver Nagetsa. Bobija na ovoj listi nema, zbog činjenice da nije imao dovoljno dobru minutažu. Da je centar Sparsa igrao više, nema sumnje da bi lista najboljih rukija ove sezone izgledala nešto drugacije.
Vi se sada sigurno pitate, kako je moguce da košarkaša koji je na 54 susreta postizao 5,5 poena u proseku, stavljamo u isti koš sa igračem koji je na 82 susreta beležio 18,3 poena po meču. E pa, ako se to pitate onda verovatno ne znate sledeće podatke.
Pa da počnemo...
Bobi beleži 21 poena, 13,7 skokova (zaključno sa 5,2 ofanzivnih), 1,6 blokada i 0,9 ukradene lopte na svakih 36 minuta na parketu. Još neverovatnija stvar je i podatak da je Bobijev takozvani "Pravi procenat šuta" (dalje u tekstu - PPŠ), na kraju sezone na 66,2%, što je rezultat odmah iza, nećete verovati, najboljeg u ligi u ovom parametru Sefa Karija, čiji PPŠ iznosi sjajnih 66,9 %!
Do 10. februara, Bobi je odigrao devet mečeva u kojima je na parketu proveo 15 ili više minuta. Tokom tih susreta on beleži 12,1 poena u proseku, 7,8 skokova, 1,1 blokada i 0,7 ukradenih lopti, dok je njegov PPŠ tokom tih susreta bio 64,4%. Iz toga možemo zaključiti da nema susreta u kom Marjanović dobije minute, da poverenje ne uzvrati dobrim "brojkama".
Uzmimo u obzir i takozvani "Player Impact Estimate (PIE)", ili prosečan uticaj jednog igrača, grubo prevedeno. Putem ovog parametra, izračunava se igračev uticaj na svaku utakmicu posebno. Dakle, uzme se sve što jedan igrač uradi u toku jednog susreta (poeni, skokovi, promašena bacanja itd.) i to se uporedi sa statistikom skupljenom od strane svih u toj utakmici. Kako je na terenu u svakom trenutku 10 igrača, prosečan PIE za pojedinca je 10 odsto. Marjanovićev PIE sredinom februara, ipak sa ograničenim brojem minuta na parketu, iznosio je neverovatnih 19,5 odsto, što je bio drugi rezultat u NBA ligi u tom trenutku, opet iza jednoglasnog MVP-a ove godine Karija koji je imao 20,2 odsto. Valja napomenuti da je Bobijev saigrač, legendarni Tim Dankan, u svojoj ruki sezoni 1996/97, imao prosečan PIE od 17,5 odsto, što je najbolji rezultat od strane novajlija u ligi ikada. Jeste Dankan igrao daleko više te sezone nego što je Marjanović igrao ove, ali ovo je još jedan dokaz koliko je naš centar produktivan kada je na parketu.
A onda dolazimo i do popularnog "PER-a" (player efficiency rating), ili "rejtinga efikasnisti igrača". Nešto slično indeksu korisnosti u evropskoj košarci, samo na američki način. Dakle, uzme se u obzir čitava statistika, i dobra (pogoci, asistencije, skokovi, blokade, ukradene lopte itd.) i loša (promašaji iz igre, izgubljene lopte, faulovi) i sve se to ukrsti sa minutažom igrača, kao i ritmom tima.
Tokom istorije NBA lige, samo tri igrača imala su PER iznad 31 na kraju sezone, Vilt Čemberlejn, Majkl Džordan i Lebron Džejms. Ove sezone, neverovatni Stef Kari drži brojku preko 31, te je još uvek u izglednoj prilici da se još jednom upiše u anale lige, a do sredine februara preko 31 je bio i naš Bobi sa 31.1 PER rejtingom. Trenutno je trećem mestu lige u po tom parametru, iza Karija i Kevina Djurenta, sa 27.7 rejtingom efikasnosti!
Postavlja se i pitanje, da li Bobijev sjajan učinak po minutu na parketu ove sezone, pomaže Sparsima da dođu do pobeda? Tu se koristimo parametrom "win shares per 48 minutes" (WS/48). Ovaj parametar predstavlja brojku koja se dobije na osnovu produktivnosti igrača (računa se broj šuteva koje je igrač pogodio kao i asistencije i ofanzivni skokovi), kao i broja napada koje igrač ima u toku jedne utakmice. Tacnije, "win shares" po utakmici (ili 48 minuta), predstavlja procenu broja pobeda kojima jedan igrač doprinese na svakih 48 minuta.
Gledajući ovaj parametar, Bobi je ispred svih u ligi sa 0,325 WS/48! Drugi je MVP regularnog dela lige Stef Kari, sa 0,318!
Napomenimo da je najveci WS/48 u istoriji lige 0,340, zabeležen od strane Karim Abdul-Džabara u sezoni 1971/72, a samo tri igrača u istoriji lige su uspela da završe sezonu sa ovim parametrom iznad 0.300, naravno pored Džabara, a to su ponovo Čemberlejn, Lebron Džejms i Džordan! U fino društvo je ušao naš Bobi, mora se priznati.
Nesumnjivo je da Boban Marjanović koristi svoju visinsku prednost na najbolji mogući način. Bobi je dominantan u blizini obruča, kako je njegov procenat uhvaćenih lopti 21,7, što je četvrti rezultat lige. Kada odatle izdvojimo ofanzivne skokove, dolazimo do podatka da našem Bobiju tu nema ravnog. Na "ofanzivnom staklu", Bobi ima procenat od 16,9, što je najbolji rezultat u ligi!
Klasičan primer kako Marjanović "skuplja" promašaje svojih saigrača i pretvara ih u "lagane" poene!
Detaljnu statistiku Bobijeve ruki sezone možete pogledati OVDE.
I pored njegove dominacije u reketu, neverovatno je da čovek te visine ima tako "meku" ruku. Tokom ove sezone smo mogli da vidimo Bobija kako deli asistencije, i pogađa šuteve sa poludistance. Internetom kruže i snimci na kojima Boban vežba trojke na treninzima!
Ako mu i ovo pođe za rukom, drž' se NBA ligo!
Ipak, ne smemo prenagliti i odmah Marjanovića popeti na kakav pijedestal. Moramo sa rezervom uzeti sve ove podatke, jer je pre svega, ova statistika došla uglavnom protiv "drugih" petorki timova širom NBA lige. Brojke su zaista impozantne, i sa razlogom puni optimizma čekamo već sada novu sezonu, da vidimo kako će se naš Bobi snaći i hoće li mu Popovič udeliti koji minut više na parketu.
Tu je i podatak o "velikim momcima" NBA lige koji ne smemo nikako zanemariti. Naime, do ove sezone, svega 10 košarkaša sa preko 220 centimetar visine, uspeli su da odigraju 300 ili više utakmica tokom svoje karijere u najkvalitetnijem košarkaškom takmičenju na planeti. Od svih njih, dvojicu možemo izdvojiti kao elitne pojedince ove lige, Jao Minga i Arvidasa Sabonisa.
Znamo i da Boban Marjanović nikada nije ni prišao cifri od 82 odigrane utakmice tokom jedne sezone, tako da moramo da shvatimo da je potreban duži period adaptacije i pripreme za tako nešto, kako bi se izbegle povrede.
Jedno je sigurno, Bobi je svoju priliku ove sezone vrlo dobro iskoristio, sada mu ostaje da nastavi sa napornim radom, i nema sumnje da će mu se to još jednom isplatiti. San Antonio Sparsi vrlo dobro znaju šta rade, sve je evidentnije da će Marjanović produžiti saradnju sa njima, te ne bi čudilo da u Bobiju spremaju neko veliko iznenađenje za NBA ligu, i da jednostavno ne žele ništa da požuruju.
Bilo kako bilo, Bobi, držimo ti palčeve i znaj da ćemo te i sledeće sezone verno pratiti u pohodu na "prsten"!
10 Komentara
lakipfc
Cemu ovoliki teks za lika koji je skupio minuta koliko neki igraci smopenuti utakmica u prvim sezonama, nek je i od, gotivim Bobija, zelim mu svu srecu, al ga preteraste, sta bibonda za Jokica trebi da napisete....
zlogi
sve je ovo lepo, ali je jedno sigurno, da je Bobi igrao 20+ minuta po tekmi, ne bi bio ni blizu ovakvim brojkama, prosto ne bi mogao, bar je moje misljenje, da se fizicki nosi sa drugim, atletski gradjenim centrima, treba jos dosta on da poradi na kretnji :/
Sad il\' nikad!
Mislim da je on sto se kretnje tice odradio 90 posto od moguceg. Kada uzme s u obzir njegovu visinu i pritisak na kolenima mislim da bolje od ovoga ne moze a on se zaista potrudio oko fizicke spreme i tehnike... Zasluzuje vise sansi sakako pa ako ne moze vratice se u Evropu da dominira.
Surovi
Dejan Bodiroga i Dragan Kicanovic zajedno nisu dobili ovoliki tekst.
mosala1983
Krenula je resansa u megi ali od strane tadasnjeg selektora nije dobio poziv. Dobili su poziv Rasko katic I Gagic od obojice je bio bolji za klasu. Istorija se ponavlja. Musli je doziveo renesansu u Megi. Pogadjate od strane selektora nije dobio poziv, jer su prednost dobili igracine Kuzmic, Stimac I jos poneki igrac. Zvuci poznato. Napred Bobi I napred Musli mogu da vas potcenjuju nije problem. Dokazace I Musli kakav je igrac. Kedan zvezda jedan partizanovac. Objektivno.
PoparaZarko
Bobi nije podcenjen, jednostavno mu ugovor sa Sparsima ne dozvoljava da igra kvalifikacioni turnir, ako na to mislis. Posle Hemofarma, a pre Mege, lose je igrao, Raznatovic ga je oziveo jer mu je dao utakmice i razigrao ga. Sto se Muslija tice, zasluzio je poziv, ali Djordjevic mozda planira Raduljicu i Jokica na centra(sto nije iskljuceno), pri tom i Kuzmica(jer je radio s njim) ili Stimca kao epizodistu koji je za to veoma zahvalan igrac..
Sad il\' nikad!
Kakve veze ima sto je Sale radio sa Kuzmicem??? Jel zbog toga treba da ga zove u reprezentaciju ispred objektivno kvalitetnijeg igraca? Sto se mene tice ako Bobi bude igrao na OI ostalima na 5 ce ostati po par minuta (Jokic ce onda vise vremena provesti na 4) tako da je bolje da Musli i Milutinov skupljaju iskustvo pre Stimca i Kuzmica koji su vec uzeli po medalju.
Sad il\' nikad!
Bobi je mnogo vise radio na sebi od Muslia pa zato i ima mnogo bolju karijeru (bar do sada) nadam se i ja da ce Musli ekspolodirati ali u Evroligi samo kazem da sigurno nece imati sezonu poput Bobia. Inace apsolutno se slazem da treba da bude pozvan bar na siri spisak a mozda i u 12 ako ovaj opet odluci da ide sa 4 centra (Bobi , Raduljica , Milutinov , Musli) a i ako ide sa 3 plus Jokic kao kombo igrac moze i bez Raduljice koji ce biti jednako ili manje koristan za tih 5-7 minuta po utakmici kao i Musli a opet , Musliu ce to mnogo znaciti. Milutinov je mlad i znacice mu iskustvo mnogo vise nego Stimcu koji je uzeo srebro na SP. Inace meni je onaj Kuzmic totalno pogubljen , ne izgleda kao los decko ali jednostavno apsolutno nista nije pokazao ni u reprezentaciji ni u klubu nzm sto ga gura ovaj Djordjevic.
PoparaZarko
@mosala1983 Musli do ovih priprema nije nijednom zasluzio poziv, jer njegovo prisustvo nista ne bi promenilo npr. protiv Valancijunasa, a isti je tip igraca Raduljice. Potrebna je raznovrsnost, a ne samo da se izaberu imena, zbog toga i jesmo u Top 4 Evrope i drugi na svetu.. Zato ima mesta i za Markovica koji nije top kalibar, ali mnogo znaci ekipi. Marjanovic nije dobio dozvolu Sparsa da igra na proslom velikom takmicenju, pre toga nije ni zasluzio. I da, to ko je crveni, a ko je crni ne bi trebalo da ima nikakve veze, a upravo zbog potenciranja takvih stvari, sport moze samo da degradira, kao fudbal npr. pa i EP u kosarci kada je citava nacija brujala o kojekakvim Zvezdasko-Partizanovackim klanovima, reprezentacija je odigrala nikad bledju utakmicu..
mosala1983
Covece da li si ti uopste procitao moj tekst. Tekst je u proslom vremenu- perfektu I govori o odnosu igrac - selektor. Ne govori samo o pripremama 2016.